Jeste li se već okušali u orezivanju raslinja na svojoj okućnici? Možda vas je obeshrabrila činjenica da nemate pravi alat za to? Uređaji koje vam predstavljamo učinit će vas pravim vrtlarima, a vaš životni prostor bit će ukrašen ljepšim i zdravijim raslinjem…
Razdoblje zastanka vegetacije pravo je doba za radove na okućnici. Orezivanje ukrasnoga grmlja i žive ograde sad nosi najmanje rizika od ozljeđivanja ili sušenja biljaka; biljni sokovi ne kolaju granama i rezidba ne dovodi grmlje i živicu u opasnost od zaraze.
To je idealno doba za male akumulatorske škare STIHL HSA 26. Ovaj okretan uređaj nudi vam mogućnost preciznog i lakog šišanja vašeg šimšira, lovor-višnje, čempresa i sličnoga bilja. Noževi ovih škara imaju brz hod, što nudi mogućnost preciznog uobličavanja grmova. Uređaj se isporučuje sa širokim češljem za preciznu košnju trave uz rubove travnjaka, oko drugih biljaka ili prepreka. Izmjena tih dvaju priključaka obavlja se u trenu i bez potrebe za dodatnim alatom. Naporno šišanje grmova ručnim škarama sad je prošlost; ove praktične škare pretvaraju oblikovanje grmlja u pravu zabavu, a oslobodit će i vašu maštu u kreiranju dopadljivih zelenih oblika.
Akumulatorska vrtna pila STIHL HSA 26 veliki je prijatelj svakoga hobista. Idealan je alat za manje radove u drvetu, popravke vrtnog namještaja, piljenje debljih grana voćaka i sl. To je spretan stroj, s izmjenjivom baterijom i punjačem u osnovnoj opremi. Tom se pilom lako rukuje i upravlja. Gdjegod valja prepiliti kakvu daščicu, podrezati slomljenu granu na voćki ili ušiljiti kolčić za biljku penjačicu, ova zgodna pila nadohvat je ruke i začas spremna za akciju.
Oba ova uređaja isporučuju se u praktičnoj transportnoj torbi s ležištima za sve elemente kompleta, a opremljene su i ušicama za ovješavanje rasklopljene torbe o zid. Tako ste dobili pregledno mjesto za pohranu uređaja, gdje svaki dio ima svoje stalno ležište.
I još jedan savjet: ukoliko odsiječete granu deblju od 2-3 centimetra, svakako zaštitite mjesto prereza voćarskim voskom kako biste sačuvali vašu biljku od prodora uzročnika zaraze dok mjesto reza ne zaraste.
Želimo vam puno sati zabave i užitka na vašoj okućnici u društvu ovih dvaju spretnih pomagača! ( www.unikomerc-uvoz.hr)
Povišena gredica omogućava sadnju tamo gdje ona inače ne bi uspjela, primjerice zbog dane kvalitete tla. Biljke u povišenim gredicama pokazuju jači razvoj, rastu brže i ostvaruju brže prinose nego njihovi ekvivalenti koji se sade na uobičajen način…
Povišene gredice vrlo su rasprostranjene i često korištene u zemljama Zapadne Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama. Bit je u tome da se biljne kulture kultiviraju u “kasetama” otprilike na visini stola; ukrasne biljke također se često sade u povišene gredice. Metoda je jednako proširena u obiteljskim vrtovima kao i u školama i socijalnim ustanovama. Povišena gredica koristi se za sadnju tamo gdje biljna kultura inače ne bi uspjela zbog , primjerice, kvalitete tla. Dočim, biljke u povišenim gredicama pokazuju jači razvoj, rastu brže i ostvaruju brže prinose nego njihovi ekvivalenti koji se sade na tradicionalan način.
Zbog bržeg rasta kemijska zaštita bilja postaje nepotrebna: Različite biljne kulture lijepo uspijevaju jedna pored druge. Tehničke prednosti povišenih gredica podrazumijevaju:
rješenje blisko prirodi
nije potrebna dodatna toplinska izolacija
jednostavno postavljanje
nema kompliciranog umetanja folije
nije potrebna posebna podloga, odnosno temelj
fleksibilno oblikovanje
tamna boja bolje upija sunčevu toplinu
mogućnost različitih oblika
nema korozije
Povišenu gredicu se zbog njenog jedinstvenog dizajna može postaviti na male površine, čak i na područja gdje sadnja inače ne bi bila moguća. Velika je prednost to što konstrukcija omogućava brigu o biljkama iz stajaćeg ili sjedećeg položaja – bez saginjanja i čučanja.
Zbog miješanog sastava biljaka, biljke rastu brže, postaju otpornije i stoga ne trebaju kemijske pesticide, a time je otvoren put u biološku proizvodnju.
RJEŠENJA ZA VRT – KOMPOSTER
Organske tvari, kao što su vrtni i kuhinjski otpad, prilikom kompostiranja, uz pomoć organizama i bića u tlu (gliste, bakterije, gljive) razgrađuju se. Ovaj kružni ciklus odvija se u prirodi bez ljudskog djelovanja. Komposter se stavlja na slobodno tlo, na lako dostupnom mjestu. Dobro odabrana lokacija olakšava prikupljanje materijala za pripremu i raznošenje gotovog komposta. Praktično je lako odabrati mjesto kojem je moguće prići kolicima.
PREDNOSTI KOMPOSTERA – DURISOL:
jednostavno rukovanje uz malo ulaganja
paropropusni materijal, klima se automatski regulira
vodopropusna moć, nema odstajale vode
otporan na smrzavanje
termoizolacijsko svojstvo
omogućuje aktivno sudjelovanje u zaštiti prirode
smanjuje se organski otpad
nije potrebno korištenje industrijskog umjetnog gnojiva
zaštita sitnih korisnih bića vrta
mogućnost naručivanja većih formata u izvedbi povišenih gredica
komposter se može montirati kao povišene gredice
ŠTO SE MOŽE KOMPOSTIRATI?
vrtni otpad kao što su grančice, otkošena trava, ostaci biljaka, rezane živice
kuhinjski otpad (povrće,voće, ljuske jaja, fiter vrećica za kavu i čaj)
kartonski papir, papirnati ručnici i maramice
rezano cvijeće, ostaci zemlje nakon presađivanja, slama
Tip: gliste vole ljuske luka i talog od kave
ŠTO SE NE MOŽE KOMPOSTIRATI:
bolesne li od nametnika napadnute biljke:
otpad životinjskog podrijetla (sir, naresci, meso ili kosti) – taj otpad primamljuje miševe i štakore
izmet mačaka, pelene
papirnate vrećice za usisivač, pepeo od drva
citrusi, ljuska banane (jer je često prskana)
Komposter može biti dostavljen s odgovarajućim poklopcem, pri čemu:
ima vizualno lijep izgled (poklopac od Durisol ploča)
poklopac sprječava ulazak domaćih životinja i glodavaca
prekrivanje znatno smanjuje rast korova u komposteru.
Dolazak niskih temperatura ne znači prestanak aktivnosti na otvorenom. Naprotiv, uz dobro društvo i tople napitke druženje u vrtu i na okućnici doborodošla je zabava za prijatelje i cijelu obitelj…
Kako biste za ove susrete stvorili poseban ugođaj u svom vrtu, ukrasite ga unikatnim ukrasima, lakima za izradu, a efektnima i pamtljivima. Uz pomoć trupca, motorne pile te malo volje i umijeća učinit ćete vaše zabave na otvorenom ljepšima, a izrada tih ukrasa pružit će vam ugodne sate zabave i razbibrige.
Švedska vatra je baklja odozgo zapiljenoga drveta koja se pali s gornje strane i koja polako izgara nadolje. Ovo stvara lijep ugođaj, ugodnu toplinu oko baklje i privlačan prizor vatre. Radi se o trupcu od oko 30 cm promjera, koji valja zabiti u tlo i čiju gornju stranu treba zapiliti okomitim usjecima prema dolje, kuda ulazi zrak potreban za izgaranje baklje. Ovisno o veličini i debljini trupca na kojem postavljate švedsku vatru, ovaj zgodan element može poslužiti i kao mjesto za kuhanje ili pečenje na otvorenom. Pažljivo ispiljena vodoravna površina ove baklje omogućava da se na njen vrh postavi lonac za kuhanje ili tava za palačinke. Drugu vrstu doživljaja pružit će pečenje začinjena kruha ili sljezovih kolačića koji izvrsno ispadnu na ognjištu na otvorenom, koje će zasigurno oduševiti i vaše goste…
Razveselite sebe i svoje prijatelje drvenom zvjezdicom koju možete napraviti sami pomoću motorne pile. Izrada ovog ukrasa iznimno je jednostavna, no ipak traži nešto vještine u korištenju motorne pile, kao i nešto dodatne opreme, koja će vam olakšati izradu. Kao i za švedsku vatru, potreban vam je trupac promjera 30-tak cm, u kojem ćete sa čela trupca ispiliti prethodno ocrtanu zvijezdu, u dubinu trupca. Ovaj posao mudro bi bilo prepustiti osobi vičnoj korištenju motorne pile.
Prilikom izrade zvijezde od drveta iz trupca na “kozliću” za piljenje drva, možete izraditi više zvijezda istog oblika, piljenjem izrađenog zvjezdanog profila u trupcu na nekoliko “kriški”. Zvjezdice je zgodno nasaditi na metalne šipke različitih visina i vaš će cvjetnjak ili travnjak učas biti okićen zviježđem drvenih zvjezdica, a u kombinaciji s vašim vrtnim biljem i nešto lampica, stvorit će bajkovit okoliš. Pustite mašti na volju i obojite zvijezde prigodnim jesenskim bojama, ili ih samo zaštitite lakom protiv lošeg učinka vlage na drvo. Druženje uz šalicu čaja ili kuhanog vina kraj vašeg “drvenog neba” ostat će svima u lijepom sjećanju.
Za fine radove u drvetu preporučamo izbor STIHL motornih pila, osobito modele malih vibracija, konstruirane da se izbjegne mogućnost povratnog udara – tu su najprikladnije lagane motorne pile srednje klase, opremljene Rollomatic vodilicom. Ovdje stoga preporučamo najlakšu i za korištenje najjednostavniju među STIHL pilama, akumulatorsku vrtnu pilu GTA 26. Okretna i neovisna o strujnom priključku, tiha i bez vibracija, ova pila oslobodit će umjetnika u vama, a izrada drvenih ukrasa pružiti će vam dovoljno zabave u dugim zimskim poslijepodnevima.
Krajem ljeta temperature počinju padati, a kiše, potpomognute dobrom gnojidbom, probude grmlje na terasama i u vrtovima. Jesenski mjeseci mogu biti doista zanimljivi: lišće se okreće prema toplim tonovima i pojavljuju se bobice i šipkovina. Međutim, to nisu jedine atrakcije ovoga godišnjega doba: još uvijek možemo uživati u mnogim cvjetovima, obično nježnijima i postojanijima od proljetnih. Izabrali smo za vas najzanimljivije biljke koje bi vam mogle prošarati jesen…
Sjajna abelija (Abelia grandifora) ima vrlo cijenjen grm zbog svoje robusnosti i prilagodljivosti. Mnoge sorte imaju bogatu, mirisnu i izuzetno dugu cvatnju, od sredine ljeta do kasne jeseni. No, ne zaboravimo još jednu posebnost: postojano lišće u raznim bojama, od tamnozelenih, šarenih do onih boje bronce, samo je po sebi već velika atrakcija.
Virinijski hamamelis (Hamamelis virginiana), grm srednje veličine s prekrasnim zaobljenim lišćem, zanimljiv tijekom cijele godine, ali osobito kad dođe hladna sezona i kada poprimi sjajnu svijetložutu boju. Na goloj biljci odmah se proizvodi gomila malih žutih cvjetova, raščupanih, vrlo mirisnih i vrlo otpornih na mraz.
Virinijski hamelis pripada porodici Hamamelidaceae. To je listopadni grm ili manje stablo koje naraste do 4 m visine. Grana se odmah pri zemlji. Ima eliptične, skoro okrugle listove i svijetlosmeđu koru. Cvjeta u jesen mirisnim žuto-zelenim, poneka narančastim cvjetovima jezičastih, spiralnih latica.U kasnu jesen javljaju se plodovi koji su slični pistaciji, također jestivi, ali crne boje. Biljka se razmnožava tim sjemenkama, zakorijenjivanjem grančica i odvajanjem od matične biljke. Hamamelis potječe iz istočnoga dijela Sjeverne Amerike, gdje raste po vlažnim šumama sve od Nove Škotske do Floride i Teksasa. Ovaj rod ima puno kultivara koji se mogu naći po parkovima širom Europe, pa i kod nas, kao ukrasni grmovi.
Osim što je lijepa, Hamamelis virginiana je i ljekovita biljka, upotrebljava se u liječenju mnogih bolesti od prehlada do bolnih mišića, a naročito pomaže kod kožnih bolesti. Također, pomaže podizanju tonusa krvnih žila, pa je stoga korisna i kod proširenih vena i hemoroida. Djeluje smirujuće i opuštajuće na kožu, jak je antioksidans te se puno koristi u kozmetičkoj industriji. Ima i ljekovite listove, od kojih se dobivaju ljekoviti hidrolati. Najbolji proizvod je tinktura koja se pravi od mladih grančica i kore.
Grmolika plavika ili plavi kineski korijen (Ceratostigma Willmottianum) bitnije pokrov tla koji daje boju, od ljeta nadalje, a stvara i prekriva površine postavljenih kao kameni vrt. Od rujna nadalje počinje vrlo obilno cvjetanje plave do svijetloplave boje, pojačano kontrastom s lišćem koje je na rubovima obojeno u crvenu i ljubičastu boju. Lijepe su i sorte sa žutim lišćem, kompaktne i s kontinuiranim cvjetanjem.
Hrastolika hortenzija (Hydrangea quercifolia) je zanosna krasotica svakoga vrta, impresivna cvijeta koji oduševljava. Hrastolisna hortenzija vrsta je podrijetlom iz Amerike i predstavlja grm koji može narasti i do osam metara. Specifična je po čunjastom obliku glavice cvjetova, a ne okruglom, kao kod drugih vrsta hortenzija. Veliki, zgusnuti cvjetni klasteri cvjetaju cijele sezone, sve do zime.
Većina vrsta tolerira sunce, pogotovo ako se ne radi o jakom podnevnom suncu. Cvjetovi mijenjaju boju ovisno o starosti: od kremasto bijele boje prema ružičastoj, a na kraju jeseni i zimi postanu hrđavo smeđi. Iako postoji mnogo značenja ovog divnog cvijeta bogate glavice, dva se posebno ističu. Tako u jednoj pripovijesti japanski car poklanja ružičaste hortenzije kako bi izrazio svoje žaljenje jer je loše postupao s djevojkom koju je volio. Od tada se hortenzije ružičaste i plave boje povezuju s iskrenom isprikom. S druge strane, u viktorijanskoj Engleskoj su hortenzije označavale hvalisanje i darovale su se osobama za koje su drugi držali da su tašte.
Ovo je jedna od manje poznatih hortenzija, ali treba je cijeniti zbog veličanstvenosti cvijeća (koje može ostati na biljci cijelu zimu) i prilagodljivosti čak i na sunčanim položajima. Ako se dobro postavi, u jesen će nam pružiti neusporediv spektakl: lišće će poprimiti nevjerojatne nijanse od jarko crvene, žute do ljubičaste, nudeći čarobnu atmosferu.
“Zimski cvijet”, zimulja(Chimonanthus praecox ) – rani kimonant skriva među svojim krugovima voskovito-žućkastih latica i prašnika neobično bogatu kolekciju od nekoliko desetina miomirisnih spojeva koji pridonose njihovoj atraktivnosti. Mirisne sastojke ovoga cvijeta intenzivno istražuju, osobito u Aziji, gdje je kimonant važan u pripremi nekih vrsta skupocjenih parfema.
Bogatstvo mirisnih komponenti “zimskog cvijeta” možda bi mogli dovesti u vezu s poteškoćama oko primamljivanja oprašivača, jer u to nepovoljno zimsko vrijeme cvatnje vlada njihova oskudica. Otkriveno je da u postojbini – Kini, “zimski cvijet” posjećuju raznoliki kukci iz skupina opnokrilaca, dvokrilaca, kornjaša i resokrilaca, ali i neki pauci (Arachonoidea).
Fenomen miomirisne i rane cvatnje “zimskog cvijeta” (uz cvatnju kamelija!) iznimno je važan za one koji žele zanimljivu i bizarnu kasno-jesensku cvatnju, u kombinaciji s neusporedivim mirisom. Može se uzgajati kao stablo ili kao grm srednje veličine, birajući između mnogih sorti sa sumporno žutim ili narančastim laticama.
Kalifornijski jorgovan (Ceanothus) ima grmove, često zimzelene. Njihova najveća vrijednost je obilno cvjetanje u nijansama plave i svijetloplave, a ponekad i u bijeloj i ružičastoj. Obično se javlja u proljeće, ali postoje sorte, poput “jesenske plave”, koje se ne ustručavaju obilno ponoviti cvatnju između rujna i listopada. Ceanothus biljka zapravo je grm koji naraste otprilike dva metra u visinu. Cvjetne glavice su skupina stotine sitnih cvjetića koji čine cvat u obliku napršnjaka. Listovi su mali, zimzeleni, ovalni ili gotovo okrugli, tamnozelene boje. Ima hermafroditne cvjetove. Raste na umjereno vlažnom tlu u polusjeni ili u pjeskovitoj ilovači na suncu. Ne podnosi vapnenasto tlo. Porijeklom je iz Kalifornije. Cvjeta od sredine proljeća do rana ljeta. Voli topla, sunčana, zaštićena mjesta, a može rasti i uz obalu mora, no može podnijeti i temperaturu do 10°C ispod ništice. Bez problema će uspijevati u blažim klimatima, dok se u hladnijima treba saditi uz sunčane zidove. Vrlo lijepo će izgledati ako je zasadite na sunčanim rubovima travnjaka.
Jesenska ruža (Chrysanthemum indicum) nalazi se u u svim bojama, a hladni jesenski dani i vjetar joj ne mogu ništa. Laka za održavanje, jesenska je ruža pravi ukras ovog godišnjeg doba. Vrlo je često možemo vidjeti u dvorištima i na terasama. Odlučite li se svoj prostor oplemeniti ovim cvijetom, vjerojatno ćete u njegovoj ljepoti uživati do sredine prosinca. Jesenska krizantema, kako je neki još nazivaju, svoju povijest vezuje uz daleki Japan. Kao simbol japanske carske obitelji, ovo cvijeće osvojilo je gotovo čitav svijet. Do sada su mnoge sorte sposobne neprestano cvjetati ili se barem obilno ponavljati u rujnu. Očistimo ih na vrijeme i ne zaboravimo dati drugu dozu gnojiva u lipnju – one će se vratiti i zadiviti nas svojim bojama i mirisima!
Ukrasna trava (Miscantus sinensis), brzo rastuća ukrasna trava ne zahtijeva održavanje. Formira velike pramenove plavozelenih listova iz kojih se u jesen diže vrlo obilno bijelo do ljubičasto klasje. Idealno za mješovite obrube ili za stvaranje živica. Također se može koristiti kao izolirani primjerak. Ukrasne trave postaju sve popularniji u hortikulturi. Čine prekrasne zavjese, vrlo privlačne jer biljka otporna na smrzavanje. Jedan od predstavnika ove porodice, muscantus kineski, među najzapaženijim je sortama. Kasna sorta koja cvjeta od kolovoza do kraja listopada, ima teško lišće koje pada na tlo i podsjeća na fontanu. U proljeće i ljeto zelene su, a u jesen mogu biti od jarko žute do bordo boje. Cvjeta na kraju ljeta i u početku je boje crvene maline, a bliže jeseni postaje nježno smeđa. Preferira svježe tlo, bez pijeska i gline. Otporna je na mraz.
Karanfilov grm ili plava magla (Caryopteris), zeljasta listopadna trajna biljka, raste kao grm do 150 cm visine i 100 cm širine, uspravne ili blago povijene stabljike, tamnoljubičaste boje i prekrivene sitnim dlačicama. Cvjetovi su sitni i plavi, skupljeni u guste cvatove na vrhovima stabljika i postranih izboja koji rastu u pazušcima gornjih listova, čaška je zvonasta i nazubljena. Cvjetaju od kraja kolovoza do listopada kada ih masovno posjećuju pčele, bumbari i leptiri.
Ovaj mali grm, pogodan za puno sunca i za vrtove bez izvora vode, pravi je dragulj za naše pondeblje. Od kraja ljeta neprestano cvjeta u nijansama od svijetloplave do tamnoplave, također postajući neodoljiva atrakcija za pčele i leptire.
Kamelija(Camellia Sasanqua) je veliki zimzeleni grm koji cvjeta od prosinca do ožujka za rane sorte, a od ožujka do svibnja za srednje sezone i kasne sorte. Takozvana biljka vrijeska tvori lijepi grm. Lišće joj je elegantno sjajno zelene boje, a ovalni, jednostavni, naizmjenični listovi fino su nazubljeni i kožni. Prilično je rustikalna: neke sorte odolijevaju i do -20 ° C. Lijepo isklesani cvjetovi su pojedinačni ili u skupinama od 2 ili 3 na vrhovima izbojaka. Neki su čak i mirisni. Pojedinačne cvjetajuće kamelije često su otpornije na mraz. Kamelija inače voli bogato, kiselo tlo, sastavljeno od mješavine ilovače i vrijeska, lagano, prohladno i dobro drenirano. Treba ga zaštititi od jakog hladnog vjetra koji može uzrokovati patnju cvjetnih pupova i cvijeća s kasnim mrazevima. Cijenit će polusjenjeno izlaganje, bez užarenog sunca. Razmnožavanje se vrši rezanjem lišća ili poludrvenastim reznicama izbojaka između kolovoza i listopada. Za stručnjake je cijepljenje moguće krajem zime, ali je teško. Camellia sasanqua cvate od listopada do prosinca i ima bezbroj sorti. Camellia sasanqua je malo stablo s jednostavnim cvjetovima, na koji latice lako padaju, tvoreći šaren tepih na tlu, kao što to čine cvjetovi trešnje u proljeće. Njeni mali, vrlo mirisni cvjetovi ponekad cvjetaju u rujnu, a najčešće tijekom zime. Sa svojom lijepom, pomalo nepravilnom siluetom i podatnim granama, ponekad ostavlja japanski dojam.
Ova je vrsta, manje poznata od japonice, ali jednako vrijedna. Mnoge njene sorte mogu se pohvaliti neusporedivim mirisom, koji ljeti izvire iz lišća.
Prije nego što se odlučite za potpuno preuređivanje travnjaka, dobro je procijeniti ideju o regeneracijipostojećeg travnjaka, preuređivanja i popunjavanja požutjelih ili golih područja. Ta vrsta operacije obično se izvodi nekoliko puta na godinu i to preventivno – kako biste osigurali da se vaš lijepi travnjak s vremenom ne ošteti…
Dobro i stalno održavanje travnjaka omogućit će održavanje i najtežeg “engleskog travnjaka” u dobrom stanju. Mnoge smjese travnjaka zahtijevaju stalno košenje, zalijevanje i prihranu radi uravnoteženog i kompaktnog razvoja. Čak i kad je skrb pažljiva, može se dogoditi da travnati tepih bude oštećen, s mrljama, požutjelim mrljama ili mjestima na kojima su se sadnice prorijedile; to se može dogoditi zbog gljivičnih bolesti, ali i zbog zimskog mraza ili viška sunca, odnosno suše tijekom ljeta, kao i zbog čestoga prolaska ljudi ili životinja.
Za regeneraciju travnjaka obično se biraju mjeseci s blagim temperaturama, bez mraza i s dobrim kišama; to kako bi se izbjeglo da mraz ili užareno sunce unište mlade biljke. Padavine tada pomažu izbjeći pretjerano trošenje vode zalijevanjem. Za regeneraciju travnjaka stoga su poželjni mjeseci ožujak, travanj, svibanj do početka lipnja, ili rujan-listopad. U područjima s vrlo blagim zimama, to se može učiniti još u prosincu ili siječnju. No, tada ćete imati ne baš kompaktan travnjak, na kojem ćete moći razlikovati svaki mali grumen sastavljen od malih travnatih biljaka. Primijetit će se i koliko se travnjak prorijedio i koliko prostora ima između jedne i druge grude: opazite li vrlo visoko stanjivanje, sljedeće godine morat ćete češće provjetravati travnjak.
Ako je trava izložena pješačkom prometu, prozračivanje će također uključivati dublju operaciju, koja podrazumijeva razbijanje kore koja nastaje na tlu kada je vrlo zbijeno čestim prolaženjem ljudi ili životinja: da biste izveli tu operaciju, pomoći će vam strojevi, koji, dok podižu „filc“, sijeku tlo, tonući u njega nanekoliko centimetara. Drugi pak uklanjaju male dijelove zemlje, praveći rupe široke nekoliko centimetara. (Za vrlo male tavnjake na tržištu postoje i cipele sa šiljcima, kojima se, šetajući travnjakom, buše rupice kako bi tlo upile vodu i hranjive sastojke…)
Nakon što ste izrahlali tlo, možete ponovno zasijati travnjak, koristeći sjeme slično onom koje se koristi za ostatak travnjaka. Na tržištu postoji mnogo smjesa: podsjećamo vas da je poželjno odabrati smjesu prikladnu za vašu parcelu. Birate, naime, posebnu smjesu za travnjake u sjeni, za one na suncu, izložene suši ili visokoj vlazi, ovisno o karakteristikama travnjaka. Sjetva će se odvijati s ne previše sjemena, s tim da se više sjemena stavlja na mjesta gdje je travnjak prorijeđen ili ogoljen.
Nakon što je sjeme posađeno, valja ga pokriti; u toj fazi mogu se donekle ispraviti strukturne karakteristike tla na kojem se postavlja travnjak, dodati pijesak tamo gdje je tlo vrlo zbijeno ili stajski gnoj gdje je tlo vrlo siromašno hranjivim tvarima. Općenito je sjeme prekriveno sa samo 1-1,5 cm zemlje, ali dobro je ako travnjak ima dobro svjetlo i bogato tlo, pomiješano s malo pijeska i dobrim zrnastim gnojivom s usporenim otpuštanjem, koje će pružiti hranu mladima sadnice i za nove izbojke travnjaka. Na tržištu potražite tlo za već pripremljene travnjake, obogaćene gnojivima protiv mahovine i uravnoteženim zelenilima, kao i pijeskom i tresetom. To tlo distribuirajte na travnjak uz pomoć grablja; ne brinite hoće li travnjak biti toliko prošaran, za nekoliko dana opet će biti savršeno zelen. Brzo valjanje omogućit će da se zemlja bolje prilijepi za sjeme i da se sjeme slegne uz tlo.
Sljedeći korak je dobro zalijevanje, koje valja svakodnevno ponavljati sljedećih dana, imajući na umu da se zemlja ne smije pretjerano osušiti dok sjeme u potpunosti ne proklija. Ta će se operacija znatno smanjiti ako nam pomognu proljetna i jesenska klima: zapravo su općenito proljeće i jesen vrlo kišna godišnja doba, pa bi prirodne padavine trebale osigurati potrebnu vodu za klijanje sjemena. Ako se, pak, nađete u posebno sušnim sezonama, morat ćete omogućiti fino isparavanje zalijevanjem, izbjegavajući otjecanje.
Obnavljanje travnjaka košenjem trave
Kad sjeme vašega travnjaka proklija, bit će važno pravodobno kositi travu kako bi se omogućio dobar homogeni rast na cijeloj površini travnjaka. Pravo vrijeme za rast trave omogućit će dobar razvoj sustava korijenja, nakon čega ćete morati intervenirati prvim rezanjem travnjaka, koje se mora obaviti kada trava dosegne 10-15 cm visine. Nakon što je napravljen prvi rez, sljedeći rezovi moraju se redovito činiti. Najbolja učestalost rezanja trebala bi biti rez svaka 3-4 dana. Učestalo rezanje trave zapravo favorizira razvoj najboljih vrsta trava za travnjake, na štetu vrsta koje se smatraju štetočinama, kao što su maslačak, djetelina i druge širokolisne biljke.
Kupnja koja zaista može napraviti razliku između bilo kojeg travnjaka i iznimnog travnjaka nedvojbeno je kupovina robotske kosilice. Zahvaljujući čestim košenjima, ispravnoj visini i ispuštanju ulomaka pokošene trave na tlu, robot eksponencijalno doprinosi poboljšanju kvalitete vašeg travnjaka. Ako troškovi ove opreme ljude često tjeraju na dugotrajno razmišljanje, pogodnost da više ne moraju razmišljati o košenju trave ni o njezinu odlaganju u kombinaciji s izuzetnom kvalitetom travnjaka čine je neophodnom kupnjom za sve istinske ljubitelje vrta …
Prozračivanje travnjaka
Travnjak je estetski najrelevantniji dio vrta, bio on javni ili privatni. Općenito sastavljen od prirodne trave, travnjak obogaćuje estetske performanse bilo kojeg vanjskog prostora, pod uvjetom da se o njemu brine i održava u optimalnim uvjetima. Njega i održavanje prirodnog travnjaka trebaju biti rezanje, navodnjavanje, gnojidba, ponovna sjetva, uklanjanje korova, prozračivanje i skarifikacija. Odsutnost jednog ili više ovih tretmana rezultira razvojem korova, žutilom travnjaka i njegovim iscrpljivanjem. Naprotiv, pažljivi i sustavni zahvati mogu učiniti čuda za estetske performanse i trajanje prirodnog travnjaka. Među intervencijama koje mogu značajno poboljšati izgled i otpor travnjaka svakako je – prozračivanje, koje se sastoji u uklanjanju ostataka nakupljenih na površini travnjaka. Travnjaci, zapravo, zbog sezonskih promjena, gaženja i nepovoljnih vremenskih uvjeta imaju tendenciju nakupljanja krhotina, suhog lišća, grana, ostataka druge vegetacije, šljunka, mrtvih insekata, koji s vremenom teže stvaranju debele deke koja spriječava prolaz i odvod vode i apsorpciju hranjivih sastojaka opskrbljenih gnojivom. Ta se deka krhotina naziva se “filc” i može ozbiljno oštetiti prirodni travnjak, sastavljen od različitih mješavina trave. Filc može biti više ili manje gust, ovisno o vrsti mješavine travnjaka, ali u svakom slučaju uvijek ga treba pravilno ukloniti odgovarajućim alatima.
Prozračivanje, kao što je već spomenuto, može se obaviti grabljama ili strojevima za prozračivanje. Prvi je sastavljen od niza dugih, šiljastih i metalnih zuba koji, propadajući pod travu, uklanjaju sav otpad i biljne ostatke nakupljene tijekom zime ili tijekom klimatskih neprilika. Ventilacijski strojevi rade s unutarnjim izgaranjem ili s električnim motorom. Sastoje se od valjka opremljenog vrhovima koji okreću i češljaju travnjak, iznoseći na površinu sav otpad koji stvara filc. Nakon upotrebe prozračujućih strojeva, smeće se može ukloniti grabljama. Prozračivanje je često popraćeno skarificiranjem, praksom koja obrađuje travnjak dublje, a također okreće grude tla. Ova se tehnika izvodi sa strojem sličnim aeratoru, ali opremljenim vrlo oštrim lopaticama. Te oštrice ne samo da češljaju travnjak, već i produbljuju grudvice tla, kako bi se poboljšao razvoj korijenja travnjaka.
Prozračivanje treba provesti na kraju zime, kako bi travnjak pripremio za ljetnu sezonu i učinio ga otpornijim na toplinu i sposobnijim za navodnjavanje. Prije ponovne sjetve također se mora provesti provjetravanje. Filc, zapravo, ne dopušta ukorjenjivanje sjemena, koje se, ako ne može pasti na tlo, slabo i neuredno razvija. Prozračivanje je tehnika koju treba prakticirati svake godine; skarifikacija se također mora provoditi svake godine, umjesto prozračivanja. Obrađivanje gruda tla i trave sastoji se zapravo u nekoj vrsti dubljeg prozračivanja. Poželjno je skarifikaciju provoditi na kraju zime. Sve ostatke na površini travnjaka treba ukloniti uobičajenim grabljama.
Alati za prozračivanje i rastvaranje moraju se očistiti i dezinficirati i prije i nakon uporabe. Prije svega, lopatice se moraju osloboditi biljnih ostataka koji mogu sadržavati spore gljivica odgovorne za biljne bolesti. Strojevi za grabljanje i prozračivanje ili skarifikaciju moraju se čuvati na zaštićenom i suhom mjestu kako bi se izbjegla oksidacija lopatica, a mogu se kupiti u prodavaonicama alata za vrtlarstvo, u željezariji, alatnicama i trgovinama e-trgovine. Naravno, troškovi električnih alata bit će veći nego kod grablja. Potonji se mogu koristiti na malim travnjacima koji nemaju previše debele filce. Za velike površine i radi uštede vremena i truda bolje je pribjeći zračnim strojevima.
Kako saznati je li pravo vrijeme za regeneraciju travnjaka
Postoji prilično jednostavan i brz način da shvatite treba li vaš zeleni travnjak provjetravati ili ne. Nisu svi vlasnici travnjaka stručni vrtlari i često su dobrodošli neki savjeti onima koji će se pobrinuti za vrt prvi put. Da biste shvatili je li travnjak definitivno previše zbijen i je li došlo vrijeme za prozračivanje, samo umetnite odvijač u zemlju (ili olovku). Ako olovka sklizne u zemlju, zeleni travnjak neće trebati daljnju njegu, ali ako je teško umetnuti olovku ili odvijač, prijeđite na sljedeći korak: uzmite lopatu i izvadite grudu zemlje. Utone li lopata lako u zemlju, to znači da je tlo dobro prozračeno, inače će trebati biti oksigenirano i, naravno, prozračeno…
Kuća bez biljaka i neuredan vrt su poput slike bez okvira, a to se najbolje vidi u toplijem razdoblju godine, kada mnogi vole vrijeme provoditi na otvorenom. Potrebno je stoga malo cvjetnih ili jednostavno zelenih mjesta u unutarnjim i vanjskim prostorima. Glavni sastojak za oformiti lijepim takvo mjesto jest fantazija – odnosno malo kreativnosti koju svi imamo. Ako se pitate kako verandu učiniti gracioznijom ili kako ukrasiti svoj vrt, veći ili manji, donosimo nekoliko osnovnih ideja koje bi vam mogle pomoći u početku kreiranja samo vašega vrta…
Najprije, odredite koliki je prostor koji vam stoji na raspolaganju. Potom, vodite računa o vlastitom ukusu. Ideje su samo kako biste se snašli u realizaciji svojih želja i ideja. Nije nimalo pogrešno početi i s proračunom. Uostalom, nema ništa gore nego odustati od projekta jer je sve što ste zamislili daleko izvan vaših mogućnosti. Ako ste to prevladali, nastavite maštati…
Što trebate imati i učiniti za početak: Bez obzira na to od koje ćete točke započeti, mora vam biti jasno što želite. Ako vam je namjera stvoriti samo zelene ili cvjetne kutove, najvjerojatnije su vam potrebni vrtni lonci ili pitari. Na tržištu ih ima pravo obilje, stoga se oslonite na parametre koje smo već spomenuli: raspoloživi prostor, učinak koji želite postići, proračun i, posljednje, ali ne najmanje bitno, koje biljke namjeravate uzgajati.
Svaka biljka ima svoj pitar: O tome u kakvi pitar staviti kakvu biljku nema čvrstoga pravila. Ako želite uređivati vrt slijedeći određeni stil, morate barem znati vrste pitara, kako biste, primjerice, izbjegli stavljanje stabla limuna u lonac promjera 20 cm. Zatim, postoje biljke kojima treba poseban mali lonac, poput bonsaija, kako bi se spriječilo da pretjerano rastu; ili biljke kojima je potrebna posebna drenaža, pa bi jedan lonac mogao biti bolji od drugoga. Konačno se možete usredotočiti na oblike i boje i na to kako lako upravljati njima na temelju okruženja unutar kojega ih namjeravate smjestiti.
Opremite vanjski prostor – verandu, vrt, balkon: Bilo da je riječ o velikom ili malom prostoru, nije važno, ako ste odlučili ubaciti boju u svoj sivi i nepopunjeni kutak, uspjet ćete! Uostalom, potrebno je vrlo malo: biljka, čak i samo zelena, omekšava i najsurovije okruženje. Ako imate veliki vrt, možete si priuštiti zanimljive kreativne kombinacije. Čak se i na verandi možete dovoljno usuditi. To se ne odnosi na balkone koji imaju ograničen prostor i maksimalno tolerirano opterećenje: pa, ako razmišljate o baobabu, osim ako nemate vrt, morat ćete ga se na balkonu odreći.
Kako izabrati dobar i lijepi pitar? Izvana se lako možete odlučiti za one od terakote, plastike, betona i, ako se adekvatno tretiraju, od željeza, čelika ikeramike.
Betonske vrtne posude su vanjske posude par excellence. Na tržištu ih ima raznik oblika, veličina, debljina, ukratko – za svačiji ukus. Najčešće se koriste u gradskim javnim prostorima. Glavne vrste koje možete pronaći su linearni, geometrijski i spartanski pitari, izrađeni od grubog betona i grita; vrlo su funkcionalni, čak i oni s neoklasicističkim motivima, koji uglavnom čine javni prostor dekorativnijim, poput malih vrtova i cvjetnih urbanih kutova.
Geometrijski vrt: Ako imate dobro održavane cvjetne gredice s definiranim oblicima, velikim razmacima i malo prožimanja, možete se odlučiti za jednostavne betonske vaze, koje se uklapaju u kontekst. Zanimljivi su oni pitari koji su obrađeni kamenjem, u cementu i gritu, čak i polikromnom ili običnom. Moći ćete izmjenjivati kružne oblike s kvadratnima kako biste stvorili dojam kretanja, zadržavajući uvijek geometrijsku temu svoga vrta.
Savršeni su pitari bez previše šljokica, orijentalnog stila, poput bonsaija ili jednostavnih bambusovih kanti. Ako pitare postavljate na način da se dopunjuju sa živicama, provjerite jesu li iste kvalitete, jer ih tada možete ukrasiti tako da postižete što bolji izgled ukrasnim obrezivanjem biljaka. Šimširovina je izvrsna za ovu svrhu, jer ima vrlo spor rast i stoga ne zahtijeva često održavanje. Zanimljiva je i napica, koju lako možete zakopati u svojim betonskim posudama te istodobno postići profinjeni i prirodni učinak.
Romantični vrt: Ako u svom vrtu želite stvoriti evokativni romantični kutak, prvi savjet je da se odlučite za cvjetnice koje omekšavaju okoliš. U tom slučaju možete birati između različitih umjetničkih betonskih pitara, kojih je bezbroj na tržištu, različitih oblika, dizajna, namjena: od uzdignutih listova akanta do lica četiriju vjetrova koji pušu, ali i trijumfa grozdova i lukova. Ili su to jednostavne vaze s podignutim ili stručno urezanim rubovima. S ovom vrstom pitara moguće je dobiti beskonačan broj kombinacija. Možete odabrati veliku i okruglu, koju ćete staviti u središte vrta i gdje ćete posaditi “vodopad” ili “plačuće” biljke, poput Aubrezie (tarčuke), prekrasne višegodišnje biljke koja će postati poput jastuka indigoljubičaste boje. Samo pazite da pitar postavite na svjetlo ili u blagu sjenu. Učinak je zajamčen.
Ako pak u vrtu imate drveće poput vrba, možete postaviti ukrašene betonske pitare i zasaditi ih obojenim Delfiniumima (kokotićima), koji će stvoriti nevjerojatne kontraste s granama drveća. Dobro ih je zasaditi naizmjenično s ružama. Još jedno vrlo romantično rješenje je petunija. U tom slučaju možete odabrati nijanse od lila do ljubičaste i zasaditi ih u betonskim pitarima, čak i u onima bizarnih oblika. Ukratko – ovisno o prostoru, možete odabrati rafinirane kombinacije poput klasičnih, originalnih i odvažnih.
Vrtne posude od terakote: To su također savršeni pitari za eksterijere, a izvrsno se slažu s vrtnim okruženjem, verandom i balkonom. Terakotne posude su svestrane, pa se biljke mogu sigurno čuvati i unutar kuće, iako se za to koriste plastične posude, jer se zbog težine lakše pomiču. No, vratimo se u vrt: vrtne posude od terakote praktički su bezvremenski klasik. Na tržištu postoji mnogo oblika i veličina terakotnih posuda, odnosno pitara, problem je jedino odabrati pravi, odgovarajući, u skladu sa cvijećem ili biljkama koje želite imati u svom vrtu. Pitari mogu imati glavnu ulogu ili se mogu postaviti zajedno s drugim ukrasnim elementima, kao što su balustrade ili živice. Najpoznatiji pitari od terakote na tržištu koje su dostupne i nama u Hrvatskoj su oni izrađeni od toskanske gline.
Tradicionalni oblici su jednostavni, stoga je klasični pitar onaj s uskom bazom koji se širi prema otvoru, glatkom i užem. Međutim, ovaj se tip pitara sve više pojavljuje na balkonu, gdje su apsolutni akteri biljke. Osim toga, na taj se način postiže dovoljno prostora za biljke i cvijeće ili – zašto ne – s aromatičnim i začinskim biljem. Posude od terakote također možete držati u vrtu, grupirane uz kuću, gdje se, zapravo, uzgaja aromatično i mirisno bilje za kuhinju, koje je, uz to, prilično dekorativno. Valja reći i da odabir terakotne posude znači pridržavati se klasičnog estetskog rješenja, što je idealno za vrt s dobro definiranim, urednim i ugodnim prostorom.
Željezne vrtne posude: Željezne vrtne posude uistinu su poseban komad namještaja. Što se tiče ostalih materijala, za ove vrste pitara možete birati između različitih veličina i modela. To su uglavnom dizajnerski i funkcionalni predmeti, savršeni u modernom ili suvremenom vrtu. No, budite oprezni jer , primjerice, staro glačalo mora biti posebno obrađeno za vanjske dijelove. Bolje je da ne štedite ako se odlučite za ovu vrstu posuda jer ćete je možda morati zamijeniti u kratkom vremenu. Vlaga i loše vremenske prilike riskiraju formiranje hrđe, a ne starenje posude. Isto vrijedi i za čelične vrtne lonce koji, za razliku od željeznih, imaju dulje trajanje i suvremeniji su estetski proizvod.
Seoski vrt: Seoski je vrt izvrsno rješenje, čak i ako nemate puno prostora na raspolaganju. Također možete opremiti samo kut verande ili balkona; ako postavite prave posude i biljke, to će imati velik učinak. Najfascinantnija stvar u seoskom vrtu je romantičnost i melankoličnost, topla i ugodna atmosfera. Lijepa garnitura od kovana željeza dobro se slaže sa željeznim vrtnim loncima, jednostavnim i funkcionalnim, gdje možete zasaditi različite vrste biljaka. Imajte na umu da se, ako vam to prostor dopušta, ne biste trebali lišiti vintagestolca za ljuljanje, primjerice. Ako imate i malo travnjaka, stvorite zelene i cvjetne kutove. Posude rasporedite tako da su one veće straga, a manje sprijeda.
Moderni vrt: Za uređenje modernoga vrta možete primijeniti čelične vrtne posude, ali one koje su dobre i za interijere. Za željezne pitare najvažnije je da su jednostavni i bez previše ukrasa. Stroge i neupadljive linije ostavljaju prostor za biljku kao glavni subjekt u vrtu.
Pitari s kvadratnim postoljem, velikim i savršenim za drvenaste biljke, također su podobne za moderni vrt. Ali, cilindrične posude u željezu i čeliku također mogu stvoriti moderan kutak u vašem vrtu. Najprikladnije su u tom smislu biljke zelene boje, pa živice šišajte u geometrijskim motivima, a prema novim trendovima koji dolaze iz Velike Britanije – nadopunite takav vrt s bijelim hortenzijama, kako biste dodatno zaokružili oblik. Ako nemate mnogo raspoloživog prostora, možete se odlučiti za uvjerljivo i funkcionalno rješenje: kutni vrtni pitari, napravljeni od željeza, apsolutno su prihvatljivo i dobro rješenje.
Opremite unutarnje prostore biljkama: Kao i vrt, tako i prostor u interijeru poprima ugodniji i sofisticiraniji izgled uz biljake koje djeluju kao pribor za uređenje. Osim odabira prave biljke i postavljanja na pravo mjesto, morate pažljivo odabrati potporu, a samim tim i pitar koji će je sadržavati. Izvrsne učinke možete postići s plastičnim vrtnim loncima ili s keramičkim, drvenim, čeličnim. Općenito, unutarnje vaze bi trebale biti lakše i jednostavnije za rukovanje od vrtnih vaza, a možete se odlučiti i za vrlo posebne i rafinirane modele.
Plastične posude: Pomoću ovih vaza možete stvoriti i vrlo lijepe zelene kutove. Prednost im je ta što možete bez problema mijenjati kombinaciju ili premještati biljke – ako trebate osloboditi neki kut. I ne samo to, biljke možete lako transportirati iz jednog okoliša u drugi. Za interijere postoje i posebni pitari, koji odražavaju značajke terakote, ali i dizajna. Za profinjeni kutak, plastični pitar ne bi izgledao najbolje, pa jednostavno kombinirajte određeni oblik i zanimljivu boju s biljkom, poput orhideje ili anturija (flamingova cvijeta). Sjajni i šareni, dat će dašak originalnosti čak i onom skrivenom kutku koji nikad niste uspijevali ukrasiti.
Keramičke staklenke: Ova vrsta vaze može se sigurno koristiti na otvorenom, bolje na verandi, iako je osjetljiva i podložna lošem vremenu, ali prostoru uspijevaju dati dašak visoke klase.
Etno kutak: Etno kutak je zaista ono što vam je potrebno ako želite stvoriti intimno, ugodno i toplo okruženje. Naravno, ako ostatak namještaja u vašem domu ide dobro s tim, inače biste riskirali napraviti hrpu nedosljednih stilova. Da biste stvorili etno kutak, nastavite prema vrsti biljaka, no favorizirajte one s orijentalnim raspoloženjem, poput paprati ili bonsaija. Što se tiče pitari, možete odabrati one iz umjetničke keramike, jer tako možete više birati oblike ili ukrase. Igrajte se s bojama, kombinirajte ih, može i odvažnije. Savjetujemo birati keramičke vaze koje su napravili lokalni umjetnici.
Drveni pitari: Kao što smo već vidjeli, drvene vrtne posude mogu se koristiti u eksterijeru i interijeru. Važno je samo da su posebno obrađene kako se ne bi oštetile. Mogu biti vrlo velike, ali i male – kako bi se bolje integrirale u zatvoreni prostor. Vrlo lijepe su one od obrađenog drva, ručno izrađene. Čak i s tom vrstom vaza možete stvoriti etno kutak od velike važnosti.
Zen kutak: Opuštajuće, uređeno, diskretno – ako to želite u svom vrtu, tada ste se odlučili za zen kutak, koji lako možete kreirati u unutrašnjosti vašega doma kompozicijom drvenih vaza. Odaberite jednostavne biljke, idealno bi bilo bambus, koji dugo živi s korijenom natopljenim u vodi, ali i bonsai. Možete pronaći mnoge sorte, uključujući i prilično jednostavan za uzgoj ficus ginseng (ficus bonsai). Bonsai biljke možete smjestiti tako da ih složite izravno u njihov pitar, bez potrebe da ih duboko zakopate, tako da lako možete promijeniti njihov raspored i zamijeniti one koji se eventualno mogu posušiti.
Nekoliko praktičnih savjeta za izbjegavanje pogreške: Ako se želite upustiti u stvaranje mini vrta u kutu kuće ili vrta, prije nego što obavite neoprezne kupnje, nacrtajte okoliš i pokušajte s nekim rješenjima. Nevažno je jeste li dobar crtač, samo morate dobiti ideju. Ako ste praktični, možete napraviti internetsku simulaciju s jednim od različitih programa skiciranja namještaja koji možete na internetu naći besplatno.
Ne prepuštajte se samo užitku estetike, već poduzmite prave korake. Ne sadite tisuću biljaka u vrtu ako često putujete i ako kratko vrijeme ostajete kod kuće, osim ako imate vrlo ljubazne susjede. Biljke trebaju stalnu njegu. Želite li postići iznenađujući učinak i malo potrošiti, kupite vrtne posude u boji, posebno one od plastike: jednostavne su za rukovanje i korisnost im je odlična u odnosu na trošak. Prije kupnje određene biljke, dobro se informirajte o njenom održavanju, o idealnom mjestu sadnje, treba li joj puno svjetla, polusjena, hladovina, kakvo tlo trebate i tek tada nastavite s kupovinom. Brinite o svojim biljkama, višestruko će vam se to vratiti…
Većina vrtlara lukovičaste biljke smatra najljepšim cvjetnicama. Razlikuju se veličinom, bojom i vremenom cvatnje, pa samo od njih možete posaditi cijeli vrt koji će stalno cvasti…
Lukovice se mogu posaditi neformalno i formalno. Neformalno posađene lukovice same će se množiti i ne moraju se vaditi nakon cvatnje, što vrtu daje prirodan izgled. U formalnim gredicama lukovice koje su poredane po nekom planu moraju se izvaditi da bi se gredica ponovno formirala s drugim biljkama ili drugačijim lukovicama, kako bi vrt ponovno dobio planski izgled. Tijekom cijele godine lukovice su nam dostupne za kupnju. Važno je znati odabrati zdravu lukovicu. Što je lukovica veća i cvijet će biti veći. Ne smije biti mekana, pljesnjiva ili zgnječena.
PROLJETNE LUKOVICE ( šafran, tulipan, narcise…) sadimo u jesen, prije smrzavanja zemlje na dubinu dvostruko veću od veličine lukovice. Dobro je zemlju prekriti slamom kako bismo bili sigurni da se lukovice neće smrznuti.Prvim nagovještajem nicanja lukovice, slamu maknemo. Lukovice su se prilagodile različitim vrstama tla. Tulipan, šafran, narcis – trebaju dosta vlage od jeseni do proljeća, odnosno u fazi razvijanja korijena. U cvatnji ih valja umjereno zalijevati. Nakon cvatnje, odnosno kad im požuti i povene lišće, treba ih držati dosta suho ili čak izvaditi iz zemlje, pa spremiti na suho tri, četiri mjeseca do iduće sadnje. Prije ponovne sadnje, zemlju je potrebno dobro prekopati, pognojiti s organskim gnojivom ili kompostom.
Lukovice se razmnožavaju dijeljenjem. Pomoću poljoprivrednih alata iskopamo lukovice iz zemlje (nakon cvatnje i kad lišće uvene). Lukovice koje su dosegle veličinu prvotnih, posadite zasebno, a manje lukovice možete posaditi skupno ili u nizu po 3 do 4 komada (u jesen).
TULIPAN (Liliaceae: porodica ljiljana): Ako ste ljubitelj tulipana, mislite da su vam sve želje ispunjene kad prošećete njihovim poljima. Doživljaj od kojeg dah zastaje. Sve više možete uživati u tulipanima, bilo to u vrtovima, parkovima ili u ako ih držite u vazama. Biljka koja je nosilac toliko boja i oblika plijeni našu pažnju, zato predlažemo da i vi uživate u njima. Lukovice tulipana sade se u jesen, najprikladnije na otvorenom, na dubinu od 10-12 cm, s razmakom od 15 do 25 cm. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili dvostruki, veličine 2,5-20 cm, svih boja i nijansi. Vole sunce polovicu dana i dulje. Zemlja mora biti vlažna, propusna, ljeti je poželjno da bude suha. Kako bi tulipani što dulje trajali u vazi, potrebno je svakodnevno mijenjati vodu te skratiti biljku oštrim nožem, 2-3 cm kosim rezom. U vazi ne smije biti više od 1/3 vode od dužine tulipana. Ako imate mogućnost posaditi veći broj tulipana na gredicu, dobit ćete najveći dekorativni učinak.
NARCIS SUNOVRAT (Narcissus): Jedna je to od najpopularnijih proljetnih lukovica. S razlogom, jer se najlakše uzgajaju, a raznoliki cvjetovi pravi su ukras. Narcise obično imaju ravne listove, a svaki cvijet imam trubicu ili čašku i vjenčiće. Vole sunce ili laganu sjenu pa dobro ocijedite tlo. Sredinom ljeta treba otkidati uvele cvjetove i uklanjati uvele listove. Bilo bi dobro izabrati stalni položaj u vrtu tijekom jesenske sadnje. Većina vrsti narcisa prirodno se razmnožava izdancima koji izrastaju iz lukovice. Svakih 3-5 godina guste skupine lukovica nakon cvatnje trebalo bi razdijeliti na manje skupine, pa ih ponovno posaditi. Ako se odlučite za sadnju narcisa u lončiće za sobni ukras, treba ih dovoljno zalijevati, pa će cvijet dulje trajati ako se nalazi u hladnijoj prostoriji. Lukovice nakon cvatnje obvezno posaditi u vrt. Poteškoće mogu uzrokovati žuti prugasti virus narcise, trulež lukovice, puževi, velika osolika muha, kao i nametnici lukovice i stabljike. Sok narcise može nadražiti kožu ili izazvati kožnu alergiju, stoga je jako važno pripaziti kod rukovanja s njima. Jedna od najpopularnijih proljetnih lukovica s predivnim oblikom cvijeta jest narcis. Biljka koja je nosilac toliko boja i oblika te time plijeni našu pažnju svakako je tulipan.
ŠAFRAN (Crocus): Kad u rano proljeće po šumarcima opazite prekrasne oaze koje vas podsjećaju na najljepše perzijske tepihe, znajte da su to šafrani. Biljke su to elegantnih uskih listova sa srebrnom prugom po sredini koji se pojavljuju zajedno s dominantnim cvjetovima. Cvjetovi mogu biti žuti, bijeli, plavi s prugama ili bez njih. Neki šafrani cvjetaju u proljeće, a neki u jesen. Ako se odlučite za sobni uzgoj šafrana, posudu napunite običnom vrtnom zemljom, nakon što ste na dno stavili nešto grubog šljunka. Lukovice treba posaditi tako da se dodiruju, što gušće. Zemlju održavajte jednolično vlažnom. Prostorija ne smije biti pretopla, jer će šafrani brže ocvasti. U hladnijem prostoru cvjetat će nekoliko tjedana. Odlučite li se za vrtnu sadnju, oživjet ćete vrt nakon visibaba, a prije tulipana.
Vrijeme sadnje: rujan-listopad (srpanj za vrste koje cvatu u jesen). Važno je dobro drenirano tlo, a položaj na suncu ili u blagoj sjeni. Savršeni su za kamenjare ili otvorene gredice, a na mraz su posve otporne na dubini od 7-10 cm.
Razdoblje stagnacije vegetacije prava je prigoda za orezivanje u vinogradu i voćnjaku, kao i za radove oblikovanja i korekcija na živim ogradama. Poželjno je pritom paziti da se rezna mjesta površine veće od 2-3 cm2 zaštite voćarskim voskom. Time spriječavamo ulazak uzročnika bolesti u biljku, počnu li zbog naglog zatopljenja biljni sokovi kolati granama…
Tvrtka STIHL pomoći će vam da spomenute poslove obavite učinkovito, brzo i bez nepotrebnog umaranja. Alati i strojevi koje vam nudimo za ovu namjenu sazdani su s obzirom na traženi režim korištenja, pa će ovdje pravi alat pronaći – kako hobisti voćari i vinogradari, tako i profesionalci.
Ručne škare za orezivanje sve su odreda iznimno ergonomski uobličene, opremljene reznim oštricama od visokokvalitetnih materijala, te s mogućnošću lakog održavanja i podmazivanja pokretnih dijelova. Slične namjene su duge ručne škare za „kirurgiju“ stabala i grmlja, koje mogu presijecati grane od 35, pa i do 50 milimetara debljine, pa su tako neazobilazan alat svakoga voćara.
Kirurgija stabla i obimniji zahvati na formiranju krošnji ne mogu se zamisliti bez pile – motorne, električne ili akumulatorske. Ovdje valja spomenuti posebno uobličene pile lančanice, prilagođene za upravljanje jednom rukom, lagane i učinkovite. Posebna je značajka tih uređaja to što su pažljivo uravnoteženi, pri dodavanju broja okretaja zadržavaju željeni smjer piljenja. Tu možemo spomenuti i ručne pile – sklopive ili dogradive teleskopskom ručkom za dalji doseg.
Osobito zanimljiv motorni uređaj slične namjene je kresač visokih grana, pokrētan na motorni ili akumulatorski pogon. Odlikuje ga produljiva pogonska osovina na čijem vrhu se nalazi prigon s lancem i vodilicom. Time je ovom stroju radni opseg povećan na gotovo 5 metara, ovisno o modelu. Ta značajka znatno ubrzava održavanje krošanja jer omogućava rad s tla.
Škare za živicu, kojima oblikujemo i održavamo živu ogradu i ukrasno bilje, proizvode se u širokom rasponu veličina i radnih mogućnosti. Na izbor vam je ponuđen princip pokretanja – motorni, električni ili akumulatorski. To znači da imamo u ponudi uređaj za svaku radnu okolinu, bez obzira na udaljenost radnog mjesta od električnog priključka, ili osjetljivost radnog područja na buku motora. Također, duljina reznih garnitura važan je činilac pri odabiru idealnoga stroja za oblikovanje vašeg zelenila.
Ovim prikazom dijela našeg asortimana vjerojatno smo vas i podsjetili na neku zadaću koju valja odraditi prije proljeća. Preporučamo vam stoga posjet ovlaštenom STIHL trgovcu u vašem mjestu – možda dobijete još pokoju ideju kako uljepšati i unaprijediti vaš životni prostor, ili kako ubrzati i olakšati radove u vinogradu i voćnjaku.
Imati zanimljiv vrt zimi nije tako teško izvesti. Dovoljno je odabrati prave biljke koje će privlačiti pogled dok šećete vrtom prekrivenim injem…
Arum italicum, kozlac
Svaki vrtlar, bio on profesionalac ili amater, zna kako učiniti vrt interesantnim i u zimskim mjesecima. Jednostavno, sadnjom nekih biljaka – grmlja, drveća ili čak cvjetnica. Izbor je velik i većinu njih može se naći u našim rasadnicima. Te biljke, često nezamjetljive u šarenim mjesecima, pravo su otkriće zimi. Boja kore, plodovi, cvijet, pa čak i sam oblik grana kad izgube lišće napravit će od vašega vrta pravo malo remek-djelo.
Među tim biljkama svakako je zimzeleni grm Viburnum tinus (lopočika, udikovina), koji cvate gotovo cijelu zimu. Sjajni tamnozeleni ovalni listovi ove udikovine kriju crvene pupoljke koji postaju bijeli cvjetići, a na granama ponekad ostaju i plave jesenske bobice.
Viburnum tinus, lopočika
Relativno nepoznatu u nas je Garry elliptica (garija). Taj zimzeleni grm ili stablo, može narasti više od 4 metra uvis. Glavni adut garije jest cvat u obliku resa koji visi s grana kao impresivna dekoracija. Počinje cvasti, baš prigodno, oko Božića pa cvjeta sve do proljeća. U kombinaciji s nekim crnogoričnim stablom, učinak će biti još jači.
Garry elliptica, garija
Odlično će izgledati u društvu pačempresa (Chamaecyparis lawsoniana). Ovaj vazdazeleni grm nije zelen, već je prekrasne plave boje i spada u porodicu lažnih čempresa (Cupressaceae). Obično se sadi kao živica, ali zbog svog stupastog rasta s glavnom savijenom granom na vrhu dekorativan je i visok kao soliter. Kad smo već kod crnogorice, jedan od izbora može biti i japanski cedar (Cryptomeria japonica). Posadite ga ako imate puno prostora, u protivnom ne riskirajte. Brzo raste, može doseći visinu do 60 metara. U jesen i zimu iglice dobiju bronačnu boju. Stablo za velike vrtove je i atlantski cedar (Cedrus atlantica glauca), koji često doseže visinu do 30 metara. Ima ravno položene grane, a plavkasta boja iglica još je plavija pod snijegom ili mrazom.
Mahonia x media,mahonija
Atraktivno stablo koje je cijele godine, zbog perastog lišća, plavozelene boje i malih plavih bobica. Cvasti počinje sredinom zime, cvjetići su blijedožuti i skupljeni u metlice. Mirišu poput đurđica. Osim zimzelenih vrsta, zimi su zanimljive i neke listopadne vrste.
Likovac, Daphne odora
Omiljeni javori na jesen u centru su pažnje zbog živopisnih boja lišća. Zimi pokazuju i neke druge osobine. Bakrena kora dlanolisnog javora (Acer palmatum) ostavlja poseban dojam zimskih mjeseci. Ispod javora, za još malo boje u zimskim mjesecima, posadite nisko ukrasno grmlje poput zimzelenog mirisnog likovca (Daphne odora). Sitni trubasti cvjetići prekrasno mirišu, a padne li snijeg, iznad bjeline zelenit će se listovi obrubljeni zlatnom bojom.
Bijeli dren, Cornus alba Sibirica
Za zimski ugođaj nezaobilazni su listopadni grmovi drijenovi ili svibovi. Ime bijelog drijena (Cornus alba “Sibirica”) nikako ne odaje boju njegove kore koja je jarko crvena. Ime sviba, Cornus sanguinea, sa svojim šibolikim, granama vatrenih boja opravda svoje ime u potpunosti.
Acer palmatum, dlanolisni javor
Od niskih trajnica tu je talijanski kozlac (Arum italicum) zbog tamnozelenog lišća prošaranog žutim ornamentima i kao premazanog voskom. Intrigantan je i ljeti kad izgleda kao biljka s drugog planeta zbog plodova – narančastih bobica kao nalijepljenih na stapku. Plodovi izbiju nakon proljetnih cvjetova, slični su kali, s kojom je kozlac i inače u “srodstvu”. Cijela je biljka otrovna, a u gomolju ima kalcij oksalata. Međutim, dobro prokuhani gomolj kozlaca je jestiv i koristio se kao hrana za vrijeme nestašica.
Jedna od „zimskih“ biljaka koja nam padne na pamet čim netko spomene zimu i Božić, svakako je božikovina (Ilex). Njeni crveni plodovi su najpoznatiji, ali postoje i žuti, narančasti, tamnoplavi ili crni kakve ima vrsta Ilex crenata“Helleri”. Uz njih, kao nezaobilaznu božićnu dekoraciju, neke imaju i atraktivno lišće. Tako Ilex aquifolium“Argentea marginata” ima srebrnozeleno lišće; I. crenata “Golden Gem” sitno lišće zlatnog odsjaja, a kovrčavo I. aquifolium “Lichenthalii”.
Atlantski cedar, Cedrus atlantica glauca
Još jedan gorostas koji će vam ukrasiti zimu – atlantski cedar (Cedrus atlantica glauca). Kora mu je siva i glatka, lišće jajoliko, tamnozeleno i sjajno, odozdo bijelo i kožasto. Tu je i običan listopadni hrast (Q. alba). Ako imate dovoljno prostora, posadite ga. Lijep je cijele godine – u proljeće zbog treperava mlada lišća, na ljeto nešto tamnijeg, u jesen zlatnih listova… Zimi, kad otpadne i zadnji list, u prvom su planu njegove snažne grane. Uz kombinaciju boja svih prije spomenutih biljaka, njegova će veličina unijeti u vaš vrt i dozu mističnosti kakvu i inače znaju donijeti maglovita zimska jutra.
Želite samostalno planirati i napraviti svoj vrt? Želite naučiti sve faze dizajniranja, formiranja i uređivanja vrta? To nikada nije bilo tako lako kao danas! Donosimo stoga mali vodič kako dizajnirati vrt u četiri temeljne faze, uz brojne ideje, savjete o izboru biljaka, materijala, rasvjeti, opremanju i navodnjavanju, od koncepta do realizacije projekta izgradnje vlastitoga vrta, izbora ukrasnih biljaka i materijala te namještaja…
Kad planirate stvoriti vrt, potrebno je najprije uzeti u obzir da, što se tiče vanjskoga okruženja, vrt ima istu vrijednost kao i ostale prostorije kuće: vanjski prostor ustvari nije sam po sebi element, već predstavlja arhitektonsku, stilsku i estetsku ekstenziju kuće.
Dizajn vrta ili vanjskog prostora podijeljen je u nekoliko faza; prva faza obično uključuje izvješće o stanju prostora na kojem se želi postaviti vrt. To će napraviti tehničari koji svakako moraju procijeniti koja su ograničenja zbog vrste tla, izloženosti i klimatskih uvjeta, ali i snagu vrta i probleme koji bi morali biti otklonjeni. Ti se elementi moraju pažljivo razmotriti, zabilježiti i analizirati, jer su temelj na kojem će se zasnivati projekt vrta.
Preliminarna ili prva faza se može raščlaniti na sljedeći način:
pronalaženje podataka, projekata i kartografija (ako postoji);
karakteristike susjednog područja;
vrsta i stil postojećih zgrada;
morfologija tla: vrsta tla i drenaža;
postojeća vegetacija;
klimatski i mikroklimatski uvjeti;
pogled i panorame.
Posljednji korak preliminarne faze jest izrada projektnog programa, odnosno popisa svih elemenata i dizajnerskih prostora koji moraju biti uključeni u projekt.
Idejni dizajn vrta:
Idejni dizajn sastoji se u izradi konceptualnog dijagrama, odnosno ručno napravljenog crteža, koji zatvorenim krivuljama, ravnim linijama i simbolima predstavljaju različite dizajnerske prostore ( predstavljene zatvorenim krivuljama ), njihov raspored, odnos među njima ( predstavljen strelicama ) i njihov odnos s kontekstom. Svrha dijagrama je pružiti opću organizaciju projekta. Iz toga razloga, međutim, treba izbjegavati obrasce i dizajn koji bi bio previše specifičan i detaljan: konceptualni dizajn želi istaknuti funkcionalne odnose između prostora i elemenata. Dobro je pravilo oblikovati obližnje prostore sa sličnim ili ovisnim funkcijama. Uvijek se u ovu fazu uvode pogledi: panoramski, fokusirani ili točni.
Prije pokretanja projekta, kao i uvijek, prijeko je potrebno konzultirati se s propisima referentne općine i provjeriti jesu li potrebne dozvole ili odobrenja za izgradnju nekih dijelova zamišljenog projekta. Općenito, za izgradnju novih elemenata kao što su zidovi, drvene kuće za skladištenje alata, bazeni, staklenici, tragovi zemljišta mogu zahtijevati odobrenje, pa i građevinske dozvole. U slučaju izgradnje građevinskih elemenata negdje je potrebno osigurati seizmičke autorizacije građevinskih inženjera.
Ako su planirana iskopavanja, dobra je ideja osigurati da ne postoje podzemne instalacije koje prolaze kroz vrt (dalekovodi, plinovodi, metanski cjevovodi, posebne telefonske linije itd.). Nadalje, prije ograđivanja okućnice vrtom, potrebno je raspitati se o postojanju bilo kakvih prolaza. Intervencije u područjima koja su pod ograničenjem bilo koje vrste (uređenje okoliša itd.) jesu predmet dodatnih odobrenja.
Opće planiranje:
Nakon što su definirani temeljni elementi, može se početi realizirati stvarni projekt. Prvo, opći dizajn sastoji se u prijelazu od koncepcijskih shema do realizacije 3D modela. U toj fazi moguće je preformulirati dizajn, jer je možda uvidom u sve prije navedene elemente nužno neke dijelove plana mijenjati. Danas je, zahvaljujući širenju novih tehnologija koje se primjenjuju i na dizajn, moguće ući u model zahvaljujući virtualnoj stvarnosti, na način da se kompjutorski upravlja projektom i regulira detalje kao da je sve već učinjeno. Faza predstavljanja projekata i 3D modeliranja također vodi rasuđivanju o rasporedu i kombinacijama biljaka, njihovom razdoblju cvjetanja, načinu organiziranja i strukture korisnog prostora. Preporučivo je, čak i prije odabira biljaka, razmisliti o tome kako organizirati prostor:
gdje postaviti travnjak i koliko ovaj mora biti širok;
gdje postaviti prostor za ručavanje na otvorenom;
gdje staviti bazen ili fontanicu;
gdje stvoriti zasjenjeno područje ili zonu na punom suncu;
gdje ubaciti pergolu ili postaviti sjenicu.
Konačno, mora se osmisliti odgovarajući sustav navodnjavanja, ispravno zbrinjavanje kišnice i umetanje zidova i rubova ograde.
Izvršno planiranje:
Sljedeća faza, ona izvršnog ili određenog dizajna, sastoji se u produbljivanju projekta. U ovoj se fazi odabiru materijali, drvene esencije, namještaj, popraćeni detaljnim grafikama, detaljima konstrukcije i prikazima. Projekt u toj fazi već ima oblik, obogaćen je i konfiguriran u svom konačnom nacrtu. To je ujedno faza kada se tehnički dokumenti sastavljaju za ishođenje dozvola i ovlaštenja.
Rasvjeta:
Sustav rasvjete u vrtu mora neminovno biti uključen u fazu dizajna i, ovisno o području, zahtijeva drugačiji kapacitet osvjetljenja koji će biti moguć samo korištenjem posebnih vanjskih svjetiljki. U skladu s područjima, odabire se najprikladnija vrsta rasvjete:
mekša, mirnija i atmosferičnija na travnjaku, u blizini cvjetnih pokrivača, živica ili biljaka;
intenzivnija u područjima posvećenima boravku na otvorenom.
Intenzitet će rasvjeta imati prema vrsti žarulje koja će se ugraditi. Prvo, glavnarasvjeta karakterizira samo određene točke ili prostore u vrtu. Drugo, neobično je važan izbor rasvjete, a u privatnom vrtu postoje tri odlučujuća elementa kako rasvjetu odabrati, a to je: prema vrsti svjetlosti, prema vrsti svjetiljke, prema stilu lampe.
Za vrstu svjetla, ovisno o područjima, godišnjim dobima i onome što se želi osvijetliti, najbolje je odabrati između klasičnog i toplog žutog svjetla ili hladnijeg, modernijeg svjetla, sklonog bijeloj boji. Izbor će biti diktiran stilom kuće i vrta, ukusom klijenta ili jednostavno osobnim odabirom. Čak i za vrste svjetiljki, mnogo toga ovisi o području osvjetljenja i korisnosti koja proizlazi iz rasvjete. Stoga se u vrtu za rasvjetu koriste najčešće:
reflektori za živice, bazene ili šetnice;
projektoriza biljke;
svjetiljke ili uređaji za verandu.
Što se tiče stila, pravilo koje treba slijediti jest: uvijek održavati dosljednost i harmoniju s okruženjem.
Izbor biljaka:
Za odabir vrsta vegetacije (drveće, grmlje, višegodišnje bilje, sukulenti) potrebno je uzeti u obzir: mjesto, orijentaciju mjesta (jug, sjever itd.) te funkciju koja će se dodijeliti vegetaciji (vizualna, akustična, zasjenjenje, ograda itd.). Biljke se odabiru na temelju kromatskih učinaka koji se žele dobiti. Primjerice, ako želite da vaš vrt bude u bojama tijekom nekoliko mjeseci (uglavnom dva ili tri) kako biste imali snažan kromatski vremenski utjecaj, ili vas više privlače biljke koje skalarno cvjetaju tijekom čitave vegetacijske sezone, u potonjem slučaju cvijeće ćete saditi u obliku tzv. leopardove kože, pa će se tijekom godine cvjetanje pojavljivati na raznim dijelovima vrta. Osim cvatnje (boja i razdoblje), također se mora uzeti u obzir razlika između zimzelenih i listopadnih stabala. Uvijek je korisno u vrt umetnuti neke zimzelene biljke, pri čemu valja voditi računa da biljke, odnosno stabla koja odabirete, barem neka, nikada ne budu potpuno gola zimi. Važno je znati da se izbor biljaka ne može odvojiti od procjene njihovih morfometrijskih karakteristika, odnosno koliko mogu visoko rasti i razvijati se u širini.
Izbor materijala:
Materijali u vrtu moraju biti odabrani tako da osiguraju dugotrajnost rada, dosljednost dizajna i sigurnu upotrebu. Primjerice, podovi mogu biti prirodni kamen ili šljunak, a ne samo blokovi ili umjetni kamen. Slično tomu, pergola ili sjenica može biti u drvu, željezu ili izrađena od oba materijala. Uvijek je dobro saznati materijale, raspitati se o njihovim karakteristikama (na primjer, ako lako zahrđaju, ako se moraju povremeno tretirati kako bi se zaštitili od sunca ili lošeg vremena…).
Vrtni namještaj, odabir:
Možda se čini očitim, ali prvo što treba uzeti u obzir pri odabiru vrtnog namještaja jest kvaliteta; vrtni namještaj mora biti otporan na vremenske uvjete, iznad svega biti poželjna kombinacija udobnosti i estetike te da ne zahtijeva puno truda oko održavanja. Drugi element koji treba uzeti u obzir jest – boja. Ako se u vrtu koriste svijetle boje, bolje je odabrati namještaj neutralne boje. Međutim, mnogo toga ovisi i o stilu koji želite dati vrtu (zen, talijanski, engleski vrt itd. ); to će vas zapravo voditi u koordiniranom izboru namještaja, materijala, završnih obrada, rasvjete, ukrasnih elemenata i vegetacije.
Sustav navodnjavanja:
Postoje različite vrste sustava za navodnjavanje vrta: iznad zemlje, pod zemljom, kapanje… Prvi način je definitivno najjednostavniji: voda se transportira kroz cijevi, fiksno ili mobilno, i distribuira u područje koje se navodnjava mlazovima. Sustav kapljičnog navodnjavanja koristi kapajuće ili porozne cijevi. Podzemni pak način, koji, kako mu ime govori, ima podzemni sustav, omogućava prikriveno ili podzemno navodnjavanje. Izbor se određuje u odnosu na karakteristike površine tla i vrstu biljaka. U svakom slučaju, kako bi sustav bio učinkovit, a samim tim i mogao pravilno zalijevati sve točke vrta, potrebno je ispravno procijeniti neke varijable kao što su:
veličina i oblik vrta, što utječu na broj prskalica i njihov položaj;
tlak i brzina protoka vodovodne mreže koji utječu na broj prskalica koje mogu istodobno raditi;
potrošnja vode kroz prskalice, što pak utječe na karakteristike instalacije za navodnjavanje.
Ideje za dizajn vrta:
Prvi i najvažniji korak za oblikovanje vrta jest analiza mjesta, gdje se uzima u obzir postojeće: primjerice, vrt mora biti povezan s vlastitim domom. U projektu mora biti zabilježeno gdje su važni elementi poput priključka za vodu, struju, plin i kanalizaciju, kao i pristup i moguće rute do vrata koja se povezuju s kućom i orijentacijom mjesta. Nakon što se sve to zabilježilo, počinje planiranje vrta, organiziranje zelenih površina i prostora u skladu s okruženjem. Ako je okolni krajolik neugodan, pobrinite se da vrt privlači pažnju umetanjem atraktivnih točaka poput ukrasnog bilja i lijepoga namještaja; u svakom slučaju, planirajte dodavanje pozitivnih vanjskih elemenata poput fenjera za rasvjetu ili prekrivanje zida biljkom poput bršljana ili neke lijepe penjačice. Na praktičnijoj razini, biljke valja rasporediti u skladu sa četiri klimatska faktora: temperatura, sunčano vrijeme, oborine i vjetar. I na kraju, biljke koje treba ubaciti u vrt zaslužuju posebno spominjanje, od navodnjavanja do odvodnje. Sustav za navodnjavanje bit će kiša za travnjak i kaplje za drveće i grmlje. Udaljenost između prskalica i sve manje tehničkih mjera opreza su bolji ako se dogovore sa specijaliziranim operatorom. Odvodnja će se, s druge strane, sastojati od niza cijevi spojenih na odvod, a što se tiče rasvjete, slijedite kriterij koji omogućuje vrt živim i noću te isticanje najzanimljivijih predmeta.
Dobar dizajn zelenog prostora morat će odgovoriti na vrlo preciznu logiku: zapravo, temeljni zahtjev je da svaki izbor koji želite napraviti ima svoj zašto, odnosno – da je motiviran nizom evaluacija. Stoga nije dovoljno nagomilati neke biljke slučajno, niti se oslanjati isključivo na vlastiti ukus i intuiciju. Naime, nemaju sve biljke lijep efekat u svim kontekstima i ne treba misliti da na kraju sve može biti u redu: oblikovanje znači dati odgovor na razlog. Iza svakog izbora stoji obrazloženje koje može uključiti i ekološka razmišljanja u odabiru najprikladnije vrste, ali i estetska u procjeni okruženja, kao i ekonomska, predviđanjem troškova održavanja vrta.
Stilovi uređenja vrta: Dizajn se ne odnosi samo na velike prostore, već je artikuliran na različitim razinama: čak i balkon mora biti na prikladan način dizajniran. Među stilovima koji su najčešće usvojeni u stvaranju vrta svakako su tri najpoznatija i najcjenjenija: suvremeni,talijanski i engleski vrt.
Tzv. klasični talijanski vrt rođen je u Firenci u 15. stoljeću. Osnovna logika toga vrta jest pronaći pravu ravnotežu između racionalne strogosti i kreativne mašte. Zajedničke karakteristike koje svi ti vrtovi imaju jesu: geometrija staza i cvjetne gredice, velika upotreba zimzelenih vrsta, živice obrezane u pravilnim oblicima, prekrasna arhitektura i neprestana, ponekad i masivna, prisutnost statua i fontana. Prolazi se koriste tako da povezuju različite dijelove vrta, ističući elemente poput terase i stubišta. Posebna se pažnja posvećuje drveću i grmlju kako bi im se dao ukrasni geometrijski oblik, različit od onog koji prirodno pretpostavlja biljka. Tako se formiraju formalne živice ili, polazeći od pojedinačnih primjeraka ili malih skupina, subjekti različitih apstraktnih oblika.
Engleski vrt, međutim, više ne koristi elemente za definiranje i obris prostora na geometrijski način, već izmjenu prirodnih i umjetnih elemenata, špilja, potoka, velikih stabala, ali i hramova i ruševina. Cilj je da se krajolik postupno otkriva bez davanja uvida, kao i stvaranje dojma prirodnosti tako da se zeleni prostor ne obrađuje. Engleski vrt u svom prirodnom aspektu iskazuje jednaku brigu i posvećenost biljkama, koje, međutim, u ovom slučaju ne smiju podlijegati krutim shemama. Kada je u pitanju prirodnost u engleskom vrtu, nije potrebno misliti kako je riječ o dezorganiziranoj sadnji na zemlji, već je to ciljana intervencija koja potiče alternativnu prisutnost vrsta biljaka cijele godine. Ugodan estetski izgled bez davanja dojma o utjecaju čovjeka – u suštini je dizajna engleskoga vrta.
Suvremeni vrt zaslužuje posebno isticanje: najtipičnije obilježje ovoga vrta jest veza iznutra i izvana, između zgrade i prirode, koja je izrađena izduženim biljkama ili pruža povezujuće elemente, poput pergola i dvorišta koji mogu biti prekriveni, primjerice, biljkama penjačicama. Dubinsko tumačenje dizajna toga vrta jest kritična alternativa viziji biljke, što je dovelo do prepoznavanja kvalitativne percepcije prostora i okoliša. To ujedno proširuje namjeru projekta na komponente pejzaža, analizirajući mjesto u svim njegovim elementima i omogućujući integraciju oblika i funkcije. Prije svega, suvremeni arhitekti ne zanemaruju faktor vremena, nadahnuti suvremenom umjetnošću i arhitekturom. Vrtovi se više ne organiziraju prema klasičnom stilu, slijede geometrije ili jednu osovinu, već se kreću u višeosnim, dijagonalnim i asimetričnim prostorima; vrtni projekt, zamišljen kao mjesto za ljude, razmatra promjene u društvenoj i okolišnoj strukturi. Korištenje novih materijala zbog tehnološkog razvoja, poput plastike, metala, kamenih slojeva od staklene vune i optičke rasvjete, postaju dijelom projekta vrta ili zelenih površina. Iz poslijeratnog razdoblja (misli se na Drugi svjetski rat!) do danas, pojam “zelenog prostora” promijenio se iz koncepta “prolaza”. U novoj viziji poslijeratnog dizajna krajolika pojavljuju se smjernice u dizajnu zelenih površina i preuređenju urbanog krajolika:
– izduženi plan pogoduje prirodnoj ventilaciji zgrade i istodobno uspostavlja vezu unutar mjesta;
– konstrukcijski element povezivanja vanjskog i unutarnjeg: trijem je otvoren prema krajoliku, terasi ili vanjskoj platformi, koji je mobilnim ili laganim nadstrešnicom povezan sa zgradom; u gradskim kućama postaje vrt, unutarnje dvorište ili atrij;
– vanjska ovojnica postaje vezivni element između građenog i prirodnog, između anorganskog i organskog u neprekidnoj potrazi za dijalogom između arhitekture i krajolika.
Prisutnost zelenila je element od velike važnosti s kulturnog stajališta; može promovirati znanje o botanici i općenito o prirodnim znanostima i okolišu.
Estetsko-arhitektonska funkcija je također bitna s obzirom na to da prisutnost zelene boje definitivno poboljšava urbani krajolik i boravak u gradu čini ugodnijim, pa postaje temeljno favorizirati integraciju arhitektonskih i zelenih elemenata u kontekstu dizajna namještaja.
Tijekom faze dizajniranja vrta ne treba zanemariti ni potrebno održavanje koje će vrt sačuvati u redu i ugodnom stanju. O tome će zapravo ovisiti veliki dio ulaganja. U odnosu na strukturu vrtnog projekta pojavit će se različite vrste održavanja: obično je to košnja trave, navodnjavanja i gnojidba, kao i sječe živica i održavanja obrezivanja stabala. Izvanredni zahvati su – obnova oštećenih travnjaka, zamjena grmlja i moguće uklanjanje stabala.
Što se tiče vrtnog namještaja, iako su komadi dizajnirani za vanjski prostor, ipak trebaju određenu zaštitu, pa ih prekrijte plahtama ili spremite pod trijem kad god je to moguće. Drveni namještaj zahtijeva posebno održavanje: da bi bio lijep i estetski održiv, mora sačuvati sjaj, a to se može osigurati dubinskim i posebnim čišćenjem jednom ili dva puta na godinu.
Finalni dio projekta izgradnje vrta:
Da bi se projekt napravljen na papiru pretvorio u stvarni vrt, potrebno je proći kroz dobro definirani niz faza. Ako je vaša ideja stvoriti veliki vrt, bilo bi korisno imati precizan kalendar intervencija koje treba obaviti, kako biste proveli svaki korak u najprikladnijem razdoblju. Čišćenje i pravilna priprema mjesta na kojem će živjeti vaš vrt može vas natjerati da projekt procijenite iz nove perspektive. Nastavite birati i skladištiti kamenje, ciglu i slično i stavite ih tamo gdje predviđate izgradnju zidova ili potrebu za materijalima za punjenje.
Što se tiče rasporeda biljaka, najjače biljke ostavite na padinama i strmim rubovima, kako ne bi došlo do erozije tla. Konačno, očistite sve postojeće prepreke, poput nogostupa, niskih zidova i slično, kako biste provjerili njihovu otpornost ili potrebu za bilo kakvim popravcima. Nakon uređenja mjesta na kojem će se graditi vrt, morat će se definirati materijali potrebni za početak radova. Također je važno odrediti mjesto na kojem se ti materijali mogu čuvati tijekom radova.
Dizajn vrta ne može zanemariti okolno okruženje, posebno kuću uz koju je smješten. Ako je, primjerice, vrt okružen cestama ili neugodnim industrijskim biljkama, prva pomisao bila bi prikriti neprirodan krajolik, primjerice zelenom barijerom. No, često se dobije suprotan učinak, a i privuče se pozornost upravo na ono što želite sakriti. Tada je bolje stvoriti niz pogleda unutar vrta koji potiču da oko ostane unutar samog vrta: tako ondje možete smjestiti lijepe biljke ili originalne posude i namještaj. Nadalje, iz kuće uz koju je umetnut vrt možete crpiti inspiraciju za građevinske elemente koji će možda i odrediti stil vašega vrta. Ako je zgrada u određenom stilu ili izgrađena s elementima profinjenog ukusa, preferirajte korištenje elegantnih i profinjenih ograda te posebnu pažnju usmjerite na simetriju u uređenju zelenila. Naprotiv, ako se nalazite na selu, a zgrada je rustikalna, morat ćete se tada prilagoditi i dizajnirati vrt tako da bude što jednostavniji, sa zelenilom koje će stvoriti dojam što veće prirodnosti.
