KAKO DIZAJNIRATI VRT BEZ ARHITEKTA

KAKO DIZAJNIRATI  VRT BEZ ARHITEKTA

Želite samostalno planirati i napraviti svoj vrt? Želite naučiti sve faze dizajniranja, formiranja i uređivanja vrta? To nikada nije bilo tako lako kao danas! Donosimo stoga mali vodič kako dizajnirati vrt u četiri temeljne faze, uz brojne ideje, savjete o izboru biljaka, materijala, rasvjeti, opremanju i navodnjavanju, od koncepta do realizacije projekta izgradnje vlastitoga vrta, izbora ukrasnih biljaka i materijala te namještaja…

Kad planirate stvoriti vrt, potrebno je najprije uzeti u obzir da, što se tiče vanjskoga  okruženja, vrt ima istu vrijednost kao i ostale prostorije kuće: vanjski prostor ustvari nije sam po sebi element, već predstavlja arhitektonsku, stilsku i estetsku ekstenziju kuće.

Dizajn vrta ili vanjskog prostora podijeljen je u nekoliko faza; prva faza obično uključuje izvješće o stanju prostora na kojem se želi postaviti vrt. To će napraviti tehničari koji svakako moraju procijeniti koja su ograničenja zbog vrste tla, izloženosti i klimatskih uvjeta, ali i snagu vrta i probleme koji bi morali biti otklonjeni. Ti se elementi moraju pažljivo razmotriti, zabilježiti i analizirati, jer su temelj na kojem će se zasnivati projekt vrta.

Preliminarna ili prva faza se može raščlaniti na sljedeći način:

  • analiza potrebe za vrstom i oblikom vrta;
  • inspekcije, odnosno izvidi terena;
  • izravna / neizravna fotografska / geometrijska snimanja;
  • pronalaženje podataka, projekata i kartografija (ako postoji);
  • karakteristike susjednog područja;
  • vrsta i stil postojećih zgrada;
  • morfologija tla: vrsta tla i drenaža;
  • postojeća vegetacija;
  • klimatski i mikroklimatski uvjeti;
  • pogled i panorame.

Posljednji korak preliminarne faze jest izrada projektnog programa, odnosno popisa svih elemenata i dizajnerskih prostora koji moraju biti uključeni u projekt.

Idejni dizajn vrta:

Idejni dizajn sastoji se u izradi konceptualnog dijagrama, odnosno ručno napravljenog  crteža, koji zatvorenim krivuljama, ravnim linijama i simbolima predstavljaju različite dizajnerske prostore ( predstavljene zatvorenim krivuljama ), njihov raspored, odnos među njima ( predstavljen strelicama ) i njihov odnos s kontekstom. Svrha dijagrama je pružiti opću organizaciju projekta. Iz toga razloga, međutim, treba izbjegavati obrasce i dizajn koji bi bio  previše specifičan i detaljan: konceptualni dizajn želi istaknuti funkcionalne odnose između prostora i elemenata. Dobro je pravilo oblikovati obližnje prostore sa sličnim ili ovisnim funkcijama. Uvijek se u ovu fazu uvode pogledi: panoramski, fokusirani ili točni.

Prije pokretanja projekta, kao i uvijek, prijeko je potrebno konzultirati se s propisima referentne općine i provjeriti jesu li potrebne dozvole ili odobrenja za izgradnju nekih dijelova zamišljenog projekta. Općenito, za izgradnju novih elemenata kao što su zidovi, drvene kuće za skladištenje alata, bazeni, staklenici, tragovi zemljišta mogu zahtijevati odobrenje, pa i građevinske dozvole. U slučaju izgradnje građevinskih elemenata negdje je potrebno  osigurati seizmičke autorizacije građevinskih inženjera.

Ako su planirana iskopavanja, dobra je ideja osigurati da ne postoje podzemne instalacije koje prolaze kroz vrt (dalekovodi, plinovodi, metanski cjevovodi, posebne telefonske linije itd.). Nadalje, prije ograđivanja okućnice vrtom, potrebno je raspitati se o postojanju bilo kakvih prolaza. Intervencije u područjima koja su pod ograničenjem bilo koje vrste (uređenje okoliša itd.) jesu predmet dodatnih odobrenja.

Opće planiranje:

Nakon što su definirani temeljni elementi, može se početi realizirati stvarni projekt. Prvo, opći dizajn sastoji se u prijelazu od koncepcijskih shema do realizacije 3D modela. U toj fazi moguće je preformulirati dizajn, jer je možda uvidom u sve prije navedene elemente nužno neke dijelove plana mijenjati. Danas je, zahvaljujući širenju novih tehnologija koje se primjenjuju i na dizajn, moguće ući u model zahvaljujući virtualnoj stvarnosti, na način da se kompjutorski upravlja projektom i regulira detalje kao da je sve već učinjeno. Faza predstavljanja projekata i 3D modeliranja također vodi rasuđivanju o rasporedu i kombinacijama biljaka, njihovom razdoblju cvjetanja, načinu organiziranja i strukture korisnog prostora. Preporučivo je, čak i prije odabira biljaka, razmisliti o tome kako organizirati prostor:

  • gdje postaviti travnjak i koliko ovaj mora biti širok;
  • gdje postaviti prostor za ručavanje na otvorenom;
  • gdje staviti bazen ili fontanicu;
  • gdje stvoriti zasjenjeno područje ili zonu na punom suncu;
  • gdje ubaciti pergolu ili postaviti sjenicu.

Konačno, mora se osmisliti odgovarajući sustav navodnjavanja, ispravno zbrinjavanje kišnice i umetanje zidova i rubova ograde.

Izvršno planiranje:

Sljedeća faza, ona izvršnog ili određenog dizajna, sastoji se u produbljivanju projekta. U ovoj se fazi odabiru materijali, drvene esencije, namještaj, popraćeni detaljnim grafikama, detaljima konstrukcije i prikazima. Projekt u toj fazi već ima oblik, obogaćen je i konfiguriran u svom konačnom nacrtu. To je ujedno faza kada se tehnički dokumenti sastavljaju za ishođenje dozvola i ovlaštenja.

Rasvjeta u vrtu sastavni je dio uređenja toga prostora

Rasvjeta:

Sustav rasvjete u vrtu mora neminovno biti uključen u fazu dizajna i, ovisno o području, zahtijeva drugačiji kapacitet osvjetljenja koji će biti moguć samo korištenjem posebnih vanjskih svjetiljki. U skladu s područjima, odabire se najprikladnija vrsta rasvjete:

  • mekša, mirnija i atmosferičnija na travnjaku, u blizini cvjetnih pokrivača, živica ili biljaka;
  • intenzivnija u područjima posvećenima boravku na otvorenom.

Intenzitet će rasvjeta imati prema vrsti žarulje koja će se ugraditi. Prvo, glavna rasvjeta karakterizira samo određene točke ili prostore u vrtu. Drugo, neobično je važan izbor rasvjete, a u privatnom vrtu postoje tri odlučujuća elementa kako rasvjetu odabrati, a to je: prema vrsti svjetlosti, prema vrsti svjetiljke, prema stilu lampe.

Za vrstu svjetla, ovisno o područjima, godišnjim dobima i onome što se želi osvijetliti, najbolje je odabrati između klasičnog i toplog žutog svjetla ili hladnijeg, modernijeg svjetla, sklonog bijeloj boji. Izbor će biti diktiran stilom kuće i vrta, ukusom klijenta ili jednostavno osobnim odabirom. Čak i za vrste svjetiljki, mnogo toga ovisi o području osvjetljenja i korisnosti koja proizlazi iz rasvjete. Stoga se u vrtu za rasvjetu koriste najčešće:

  • reflektori za živice, bazene ili šetnice;
  • projektoriza biljke;
  • svjetiljke ili uređaji za verandu.

Što se tiče stila, pravilo koje treba slijediti jest:  uvijek održavati dosljednost i harmoniju s okruženjem.

Izbor biljaka:

Za odabir vrsta vegetacije (drveće, grmlje, višegodišnje bilje, sukulenti) potrebno je uzeti u obzir: mjesto, orijentaciju mjesta (jug, sjever itd.) te funkciju koja će se dodijeliti vegetaciji (vizualna, akustična, zasjenjenje, ograda itd.). Biljke se odabiru na temelju kromatskih učinaka koji se žele dobiti. Primjerice, ako želite da vaš vrt bude u bojama tijekom nekoliko mjeseci (uglavnom dva ili tri) kako biste imali snažan kromatski vremenski utjecaj, ili vas više privlače biljke koje skalarno cvjetaju tijekom čitave vegetacijske sezone, u potonjem slučaju cvijeće ćete saditi u obliku tzv. leopardove kože, pa će se tijekom godine cvjetanje pojavljivati na raznim dijelovima vrta. Osim cvatnje (boja i razdoblje), također se mora uzeti u obzir razlika između zimzelenih i listopadnih stabala. Uvijek je korisno u vrt umetnuti neke zimzelene biljke, pri čemu valja voditi računa da biljke, odnosno stabla koja odabirete, barem neka, nikada ne budu potpuno gola zimi. Važno je znati da se izbor biljaka ne može odvojiti od procjene njihovih morfometrijskih karakteristika, odnosno koliko mogu visoko rasti i razvijati se u širini.

Izbor materijala:

Materijali u vrtu moraju biti odabrani tako da osiguraju dugotrajnost rada, dosljednost dizajna i sigurnu upotrebu. Primjerice, podovi mogu biti prirodni kamen ili šljunak, a ne samo blokovi ili umjetni kamen. Slično tomu, pergola ili sjenica može biti u drvu, željezu ili izrađena od oba materijala. Uvijek je dobro saznati materijale, raspitati se o njihovim karakteristikama (na primjer, ako lako zahrđaju, ako se moraju povremeno tretirati kako bi se zaštitili od sunca ili lošeg vremena…).

Vrtni namještaj, odabir:

Možda se čini očitim, ali prvo što treba uzeti u obzir pri odabiru vrtnog namještaja jest kvaliteta; vrtni namještaj mora biti otporan na vremenske uvjete, iznad svega biti poželjna kombinacija udobnosti i estetike te da ne zahtijeva puno truda oko održavanja. Drugi element koji treba uzeti u obzir jest – boja. Ako se u vrtu koriste svijetle boje, bolje je odabrati namještaj neutralne boje. Međutim, mnogo toga ovisi i o stilu koji želite dati vrtu (zen, talijanski, engleski vrt  itd. ); to će vas zapravo voditi u koordiniranom izboru namještaja, materijala, završnih obrada, rasvjete, ukrasnih elemenata i vegetacije.

Sustav navodnjavanja:

Postoje različite vrste sustava za navodnjavanje vrta: iznad zemlje, pod zemljom, kapanje… Prvi način je definitivno najjednostavniji: voda se transportira kroz cijevi, fiksno ili mobilno, i distribuira u područje koje se navodnjava mlazovima. Sustav kapljičnog navodnjavanja koristi kapajuće ili porozne cijevi. Podzemni pak način, koji, kako mu ime govori, ima podzemni sustav, omogućava prikriveno ili podzemno navodnjavanje. Izbor se određuje u odnosu na karakteristike površine tla i vrstu biljaka. U svakom slučaju, kako bi sustav bio učinkovit, a samim tim i mogao pravilno zalijevati sve točke vrta, potrebno je ispravno procijeniti neke varijable kao što su:

  • veličina i oblik vrta, što utječu na broj prskalica i njihov položaj;
  • tlak i brzina protoka vodovodne mreže koji utječu na broj prskalica koje mogu istodobno raditi;
  • potrošnja vode kroz prskalice, što pak utječe na karakteristike instalacije za navodnjavanje. 

Ideje za dizajn vrta:

Prvi i najvažniji korak za oblikovanje vrta jest analiza mjesta, gdje se uzima u obzir postojeće: primjerice, vrt mora biti povezan s vlastitim domom. U projektu mora biti zabilježeno gdje su važni elementi poput priključka za vodu, struju, plin i kanalizaciju, kao i pristup i moguće rute do vrata koja se povezuju s kućom i orijentacijom mjesta. Nakon što se sve to zabilježilo, počinje planiranje vrta, organiziranje zelenih površina i prostora u skladu s okruženjem. Ako je okolni krajolik neugodan, pobrinite se da vrt privlači pažnju  umetanjem atraktivnih točaka poput ukrasnog bilja i lijepoga namještaja;  u svakom slučaju, planirajte dodavanje pozitivnih vanjskih elemenata poput fenjera za rasvjetu ili prekrivanje zida  biljkom poput bršljana ili neke lijepe penjačice. Na praktičnijoj razini, biljke valja rasporediti u skladu sa četiri klimatska faktora: temperatura, sunčano vrijeme, oborine i vjetar. I na kraju, biljke koje treba ubaciti u vrt zaslužuju posebno spominjanje, od navodnjavanja do odvodnje. Sustav za navodnjavanje bit će kiša za travnjak i kaplje za drveće i grmlje. Udaljenost između prskalica i sve manje tehničkih mjera opreza su bolji ako se dogovore sa specijaliziranim operatorom. Odvodnja će se, s druge strane, sastojati od niza cijevi spojenih na odvod, a što se tiče rasvjete, slijedite kriterij koji omogućuje vrt živim i noću te isticanje najzanimljivijih predmeta.

Dobar dizajn zelenog prostora morat će odgovoriti na vrlo preciznu logiku: zapravo, temeljni zahtjev je da svaki izbor koji želite napraviti ima svoj zašto, odnosno –  da je motiviran nizom evaluacija. Stoga nije dovoljno nagomilati neke biljke slučajno, niti se oslanjati isključivo na vlastiti ukus i intuiciju. Naime, nemaju sve biljke lijep efekat u svim kontekstima i ne treba misliti da na kraju sve može biti u redu: oblikovanje znači dati odgovor na razlog. Iza svakog izbora stoji obrazloženje koje može uključiti i ekološka razmišljanja u odabiru najprikladnije vrste, ali i estetska u procjeni okruženja, kao i ekonomska, predviđanjem troškova održavanja vrta.

Stilovi uređenja vrta: Dizajn se ne odnosi samo na velike prostore, već je artikuliran na različitim razinama: čak i balkon mora biti na prikladan način dizajniran. Među stilovima koji su najčešće usvojeni u stvaranju vrta svakako su  tri najpoznatija i najcjenjenija: suvremeni, talijanski  i engleski vrt.

Tzv. klasični talijanski vrt rođen je u Firenci u 15. stoljeću. Osnovna logika toga vrta jest pronaći pravu ravnotežu između racionalne strogosti i kreativne mašte. Zajedničke karakteristike koje svi ti vrtovi imaju jesu: geometrija staza i cvjetne gredice, velika upotreba zimzelenih vrsta, živice obrezane u pravilnim oblicima, prekrasna arhitektura i neprestana, ponekad i masivna, prisutnost statua i fontana. Prolazi se koriste tako da povezuju različite dijelove vrta, ističući elemente poput terase i stubišta. Posebna se pažnja posvećuje drveću i grmlju kako bi im se dao ukrasni geometrijski oblik, različit od onog koji prirodno pretpostavlja biljka. Tako se formiraju formalne živice ili, polazeći od pojedinačnih primjeraka ili malih skupina, subjekti različitih apstraktnih oblika.

Engleski vrt, međutim, više ne koristi elemente za definiranje i obris prostora na geometrijski način, već izmjenu prirodnih i umjetnih elemenata, špilja, potoka, velikih stabala, ali i hramova i ruševina. Cilj je da se krajolik postupno otkriva bez davanja uvida, kao i stvaranje dojma prirodnosti tako da se zeleni prostor ne obrađuje. Engleski vrt u svom prirodnom aspektu iskazuje jednaku brigu i posvećenost biljkama, koje, međutim, u ovom slučaju ne smiju podlijegati krutim shemama. Kada je u pitanju prirodnost u engleskom vrtu, nije potrebno misliti kako je riječ o dezorganiziranoj sadnji na zemlji, već je to ciljana intervencija koja potiče  alternativnu prisutnost vrsta biljaka cijele godine. Ugodan estetski izgled bez davanja dojma o utjecaju čovjeka  – u suštini je dizajna engleskoga vrta.

Suvremeni vrt zaslužuje posebno isticanje: najtipičnije obilježje ovoga vrta jest veza iznutra i izvana, između zgrade i prirode, koja je izrađena izduženim biljkama ili pruža povezujuće elemente, poput pergola i dvorišta koji mogu biti prekriveni, primjerice, biljkama penjačicama. Dubinsko tumačenje dizajna toga vrta jest kritična alternativa viziji biljke, što je dovelo do prepoznavanja kvalitativne percepcije prostora i okoliša. To ujedno proširuje namjeru projekta na komponente pejzaža, analizirajući mjesto u svim njegovim elementima i omogućujući integraciju oblika i funkcije. Prije svega, suvremeni arhitekti ne zanemaruju faktor vremena, nadahnuti suvremenom umjetnošću i arhitekturom. Vrtovi se više ne organiziraju prema klasičnom stilu, slijede geometrije ili jednu osovinu, već se kreću u višeosnim, dijagonalnim i asimetričnim prostorima; vrtni projekt, zamišljen kao mjesto za ljude, razmatra promjene u društvenoj i okolišnoj strukturi. Korištenje novih materijala zbog tehnološkog razvoja, poput plastike, metala, kamenih slojeva od staklene vune i optičke rasvjete, postaju dijelom projekta vrta ili zelenih površina. Iz poslijeratnog razdoblja (misli se na Drugi svjetski rat!) do danas, pojam “zelenog prostora” promijenio se iz koncepta “prolaza”. U novoj viziji poslijeratnog dizajna krajolika pojavljuju se smjernice u dizajnu zelenih površina i preuređenju urbanog krajolika:

izduženi plan pogoduje prirodnoj ventilaciji zgrade i istodobno uspostavlja vezu unutar mjesta;

konstrukcijski element povezivanja vanjskog i unutarnjeg: trijem je otvoren prema krajoliku, terasi ili vanjskoj platformi, koji je mobilnim ili laganim nadstrešnicom povezan sa zgradom; u gradskim kućama postaje vrt, unutarnje dvorište ili atrij;

vanjska ovojnica postaje vezivni element između građenog i prirodnog, između anorganskog i organskog u neprekidnoj potrazi za dijalogom između arhitekture i krajolika.

Prisutnost zelenila je element od velike važnosti s kulturnog stajališta; može promovirati znanje o botanici i općenito o prirodnim znanostima i okolišu.

Estetsko-arhitektonska funkcija je također bitna s obzirom na to da prisutnost zelene boje definitivno poboljšava urbani krajolik i boravak u gradu čini ugodnijim, pa postaje temeljno favorizirati integraciju arhitektonskih i zelenih elemenata u kontekstu dizajna namještaja.

Tijekom faze dizajniranja vrta ne treba zanemariti ni potrebno održavanje koje će vrt sačuvati u redu i ugodnom stanju. O tome će zapravo ovisiti veliki dio ulaganja. U odnosu na strukturu vrtnog projekta pojavit će se različite vrste održavanja: obično je to košnja trave, navodnjavanja i gnojidba, kao i sječe živica i održavanja obrezivanja stabala. Izvanredni zahvati su – obnova oštećenih travnjaka, zamjena grmlja i moguće uklanjanje stabala.

Što se tiče vrtnog namještaja, iako su komadi dizajnirani za vanjski prostor, ipak trebaju određenu zaštitu, pa ih prekrijte plahtama ili spremite pod trijem kad god je to moguće. Drveni namještaj zahtijeva posebno održavanje: da bi bio lijep i estetski održiv, mora sačuvati sjaj, a to se može osigurati dubinskim i posebnim čišćenjem jednom ili dva puta na godinu.

Finalni dio projekta izgradnje vrta:

Da bi se projekt napravljen na papiru pretvorio u stvarni vrt, potrebno je proći kroz dobro definirani niz faza. Ako je vaša ideja stvoriti veliki vrt, bilo bi korisno imati precizan kalendar intervencija koje treba obaviti, kako biste proveli svaki korak u najprikladnijem razdoblju. Čišćenje i pravilna priprema mjesta na kojem će živjeti vaš vrt može vas natjerati da projekt procijenite iz nove perspektive. Nastavite birati i skladištiti kamenje, ciglu i slično i stavite ih tamo gdje predviđate izgradnju zidova ili potrebu za materijalima za punjenje.

Što se tiče rasporeda biljaka, najjače biljke ostavite na padinama i strmim rubovima, kako ne bi došlo do erozije tla. Konačno, očistite sve postojeće prepreke, poput nogostupa, niskih zidova i slično, kako biste provjerili njihovu otpornost ili potrebu za bilo kakvim popravcima. Nakon uređenja mjesta na kojem će se graditi vrt, morat će se definirati materijali potrebni za početak radova. Također je važno odrediti mjesto na kojem se ti materijali mogu čuvati tijekom radova.


Dizajn vrta ne može zanemariti okolno okruženje, posebno kuću uz koju je smješten.  Ako je, primjerice, vrt okružen cestama ili neugodnim industrijskim biljkama, prva pomisao bila bi prikriti neprirodan krajolik, primjerice zelenom barijerom. No, često se dobije suprotan učinak, a i privuče se pozornost upravo na ono što želite sakriti. Tada je bolje stvoriti niz pogleda unutar vrta koji potiču da oko ostane unutar samog vrta: tako ondje možete smjestiti lijepe biljke ili originalne posude i namještaj. Nadalje, iz kuće uz koju je umetnut vrt možete crpiti inspiraciju za građevinske elemente koji će možda i odrediti stil vašega vrta. Ako je zgrada u određenom stilu ili izgrađena s elementima profinjenog ukusa, preferirajte  korištenje elegantnih i profinjenih ograda te posebnu pažnju usmjerite na simetriju u uređenju zelenila. Naprotiv, ako se nalazite na selu, a zgrada je rustikalna, morat ćete se tada prilagoditi i dizajnirati vrt  tako  da bude što jednostavniji, sa zelenilom koje će stvoriti dojam što veće prirodnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pratite nas