ZAHA HADID, KRALJICA KRIVULJA
Anglo-iračka arhitektica Zaha Hadid bila je jedna od najvećih arhitektonskih zvijezda u svijetu. Premda za njeno djelo ne treba velik uvod, valja znati da je svjetski poznata arhitektica rođena u Bagdadu, u imućnoj obitelji. Studirala je u Libanonu i u Londonu, a predavala na brojnim svjetskim sveučilištima. U Bejrutu je diplomirala matematiku na Američkom sveučilištu, a u Londonu je studirala arhitekturu. Godine 1980. osnovala je u Londonu studio, u kojem sada radi oko 400 arhitekata. Ono što je obilježilo njezin rad, do smrti, jest matematička strogost i maštoviti dizajn. Kao Arapkinja i žena dobila je priznanja do kojih nijedna žena prije nije stigla…
Zaha Hadid, jednostavno – Zaha, kako je sada poznata u cijelom svijetu, bila je arhitektica koja je u fokus zanimanja hrvatske javnosti došla nakon što se otkrilo da je među onima koji su dali svoj prijedlog za preuređenje zagrebačke zrakoplovne luke bila i ona, odnosno njezin studio. Prijedlog i dizajn nove zračne luke u Zagrebu nije prošao, no Zaha je i dalje ostala žena koja je napravila prostor u svijetu ljudi graditelja. Dugo su je nazivali papir-arhitekticom. „Ti si umjetnik” ili „nije loše za djevojku”- samo su neki od komentara što ih je dobivala za svoje projekte. Ludih osamdesetih prošloga stoljeća žene nisu mogle steći popularnost iznad određene razine. „Pretpostavljalo se da nisam mogla dobiti ideju. Ako ste muškarac, samo tada, kao, možete ideju uopće imati…“ – istaknula je otvoreno u jednom intervjuu 2013. godine.
Zaha Hadid rođena je u Bagdadu, Irak, u obitelji bogatoga industrijalca i važnoga političara. Odrastala je u jednoj od prvih zgrada u tom gradu koje su nastale pod utjecajem Bauhausa, kada je modernizam značio glamur i progresivno razmišljanje na Bliskom istoku. Nakon studija matematike, 1972. dolazi u London na studij arhitekture. Ondje, na Architectural Association sreće Rema Koolhaas, Elia Zenghelis i Bernarda Tschumija, s kojima dijeli ideje. Radila je i sa svojim bivšim profesorima, Zenghelisom i Koolhaasom, u Uredu za Metropolitan Architecture (OMA) u Rotterdamu, Nizozemska, gdje im 1977. postaje partnerica u uredu. Preko Koolhaasa upoznala je Petra Rija, inženjera koji joj je pružio veliku podršku dok joj još nije išlo. Međutim, 1980. osnovala je vlastiti studio, sa sjedištem u Londonu i od osamdesetih godina predaje na Architectural Association. Važno je istaknuti da je Zaha Hadid predavala na prestižnim sveučilištima diljem svijeta, uključujući Harvard Graduate School of Design (gdje je naslijedila katedru Kenza Tange), na Arhitektonskom fakultetu i na Sveučilištu Illinois u Chicagu. Bila je također gost predavač na Hochschule für bildende Künste Hamburg u Hamburgu, na Knowlton School of Architecture na Ohio State University, zatim na Masters studijima na Sveučilištu Columbia, a arhitektonsko projektiranje predavala je na Yale School of Architecture. Od 2000. godine, Zaha Hadid je bila gostujući profesor i na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču.
Aerodrom u Pekingu, Zaha Hadid
Godine 2004. Hadid je postala prva žena koja je dobila Pritzker Architecture Prize, nagradu koja je ekvivalent Nobelovoj nagradi za književnost. Bila je članica uredništva Encyclopedia Britannica, a godine 2006. dobila je retrospektivu koja je obuhvatila cijeli njezin rad u muzeju Guggenheim u New Yorku. Njezina arhitektonska tvrtka, Zaha Hadid Architects, zapošljava više od 400 arhitekata, a nalazi se u bivšoj zgradi viktorijanske škole Clerkenwell u Londonu.
Projekt za novi engleski aerodrom. Foto i rad: Zaha Hadid
Godine 2008. bila je rangirana kao 69. po redu od 100 najmoćnijih žena na svijetu, prema ocjeni magazina Forbes; 2010. godine imenovana je u Timeu među sto najvažnijih mislilaca u suvremenom svijetu. Također, u rujnu 2010. godine, britanski magazin New Statesman stavio je Zahu Hadid do 42. mjesta u svom godišnjem istraživanju „50 najutjecajnijih ličnosti u 2010.” u svijetu. Osim toga, u ožujku 2013. Guardian ju je imenovao kao jednu od 50 najbolje odjevenih žena iznad 50 godina.
IZMEĐU FUTURIZMA I SUPREMATIZMA: Mnoga od njenih djela utjelovljuju najnovije arhitektonske trendove, odnosno impulse. Zaha Hadid daje kiparsku virtuoznost, pomalo na štetu logike i učinkovitosti; preferira estetiku umjesto funkcionalnosti, zato su neki kritičari njezin rad definirali kao „projektnu ilustraciju“. Međutim, nema to nikakve veze s velikim ruskim suprematističkim i konstruktivističkim trendom, koji je ustvari potraga za vlastitom arhitekturom. Za Normana Fostera, baš suprotno – Zahina pobjeda leži u tome što nadilazi grafički prikaz, što je realnost u tome da njezin kiparski pristup arhitekturi muči njezine najžešće kritičare.
Toranj za uredske prostore u Dubaju. Zaha Hadid
Prototip automobila budućnosti, kako ga je vidjela Zaha Hadid
“Mislite li da je jednostavno vinuti se prema gore, da je lagano imati tu tendeciju, koja je, ako pogledamo, stvorila uvjete za neboderima Mies van der Rohea u Chicagu i New Yorku, a druge ne spominjemo“ – rekla je također jednom javno Zaha Hadid. „ Moja arhitektura je pod snažnim utjecajem modernoga pokreta. Ta ideja modernizma da se, svaki put kada dosegnete određeni cilj, zaustavite i zatim krenete dalje – vrlo je relevantna „, rekla je u razgovoru s talijanskom kritičarkom i novinarkom Margheritom Guccione, u ožujku 2003. godine.
Jahta od 128 metara dužine, prepuna krivulja, što je zaštitni znak Zahe Hadid
No činjenica je da uči i uzima od ruskih majstora ustvari fragmentiranu geometriju, što je kaos izračuna, ali i izazov i zakon gravitacije. „Maljevič Tektonik” je, primjerice, naziv njezina rada, projekta mosta preko rijeke Temze, gdje je pojam za tektoniku utjelovljenje čiste teorije oblika i plastične osjetljivosti kakve su pripremili ruski majstori između 1910. i 1914. U njenom fokusu tako nastaje stambeni prostor koji koristi sva moguća ograničenja stanovanja.
Bez obzira na zbunjenosti i kontroverze izazvane njezinim vizionarskim sposobnostima, zacrtala je profesionalni put na kojem potpisuje jedan projekt za drugim. A svi projekti bivaju prepoznatljivi već na prvi pogled zbog fluidnosti linija i složenosti oblika. Kao vrhunski profesionalac, Zaha Hadid uvijek teži svoju ideju napretka obraniti riječima kako ona stvara „avangardnu arhitekturu koja se pretvara u javni prostor za građanske prostora”- kao što je navedeno u intervjuu objavljenom u francuskom magazinu Le Monde.
Svi velikani dizajna okušali su se u kreiranju sanitarija, pa i Zaha Hadid
NAGRADE KOJE SU MIJENJALE ARHITEKTURU: Ipak, valja znati da je njezin niz osvajanja nagrada započeo 1983. godine, kada je kao docentica arhitekture (koju je diplomirala 1977. godine) primila nacionalnu nagradu za projekt novoga rekreacijskoga centra u Hong Kongu. Prijedlog, The Peak, predstavljen jednostavnim crtežom, nije našao financijere kako bi bio realiziran, ali je upravo tada dobila veliku pozornost struke. U Europi je Zaha Hadid počela nizati nagrade i projekte 1990., kada je osvojilka natječaj u Njemačkoj, ovaj put s projektom Vitra Fire Station. Betonska zgrada, koja će biti završena tri godine poslije, dobila je prvo pravo međunarodno priznanje. Bio je to njezin prvi realizirani projekt inspiriran visokim konstruktivizmom i kontroliranim kaosom iz njenih crteža. Već u tom projektu biva očita njezina briga za arhitektonsko nadopunjavanje projekta i okoliša koji ga okružuje.
Projekt Zahe Hadid izabran je i 1994. za izgradnju Cardiff Bay Opera House, ali tijekom pripremnih radova nastaje sporenje budući da su neki kritičari smatrali kako su njeni crteži previše nejasni i nerazumljivi, pa projekt nikada nije dobio sredstva i nije realiziran. „To je doista bilo neugodno ”, rekla je za Huffington Post 2015. godine, “ali me to ojačalo. Sramota je da se to ne gradi, ali ne mogu imati sve. ”
Rosenthal Centar za suvremenu umjetnost u Cincinnatiju (Ohio, SAD), na lijevoj obali rijeke Ohio, prvi je pak američki projekt Zahe Hadid. Kao inspiraciju javno je navela Guggenheim muzej: „Vizionar, Frank Lloyd Wright stvorio je put koji povezuje vanjski dio muzeja i definira njegov slobodni sadržaj”, izjavila je u jednom intervjuu. „Šetalište na vertikalne spirale, stvarno vam omogućuje da se vide djela, da ih razmatrate u tri dimenzije i da ih otkrijete na drugačiji način.“ Bile su to riječi kojima je objasnila što je ustvari njeno polazište za stvaranje Rosenthal Centra u Cincinnatiju.
Ambicija će je voditi dalje u radu. Naprimjer, u MAXXI u Rimu. MAXXI, Nacionalni muzej 21-og stoljeća umjetnosti, otvoren u Rimu 28. svibnja 2010. godine, donosi i jedino djelo Zahe Hadid koje je napravila u Italiji. Njezin projekt, uz to tretiran kao projekt anglo-iračkoga arhitekta, izabran među 273 kandidata, proglašen je pobjednikom u veljači 1999. godine.
PROJEKTI KOJI SU ZNAČILI DOBA KRIVULJA: Phaeno, popularni muzej znanosti koji se nalazi u Wolfsbourg, Njemačka, izgrađen između 2000. i 2005., predstavlja ustvari ukus Zahe Hadid za oblike tijesta, do kojih dolazi nakon dugog promišljanja. „Pojedinosti o projektu su apsolutno determinirani. Tek završena zgrada odražava osnove i filozofiju začeća. Skice, crteži i originalne slike kamenja odigrali su vrlo važnu ulogu u razvoju projekta. Skice su se pretvorile u projekt: linije nacrtane na papiru postale su količina zgrade. Na moj izvorni dvodimenzionalni crtež mogu se potratiti godine istraživanja prije nego što se uobliče u cijeli kat, ali za mene je to najuzbudljiviji dio zato što uvijek kroz detalje prosijava projekt. ” (iz intervjua u Herault.fr)
Pribor za jelo kako ga je vidjela Zaha Hadid
Na jugu Francuske Zaha Hadid je između 2002. i 2012. godine radila zgradu Pierrevives. “Kompozicija je ondje apsolutno jedinstvena, podliježe 3D organizaciji prostornoga plana, koji razgrađuje složene elemente kako bi se olakšalo razumijevanje smjernice za korisnike zgrade.„ Ondje su korištene najnovije tehnologije betonske konstrukcije. Projekti poput zgrade Pierrevives odigrali su velik poticaj arhitektima u korištenju inovativnih građevinskih tehnika i na taj način spontano gurnuli u napredak cijelu građevinsku industriju. Nakon toga pojavilo se diljem svijeta bezbroj ambicioznih arhitektonskih struktura, primjerice: Opera u Guangzhou, Guangdong Province, Kina, otvorena u svibnju 2010. Međutim, u travnju 2002. godine održano je međunarodno natjecanje o tome kome će biti dodijeljena izgradnja. Kina je tada bila žrtva bez presedana građevinskoga businessa. „Kao i u mnogim drugim zemljama velikoga razvoja tih godina, u Iraku, primjerice, gdje je Zaha rođena, vladala je nepokolebljiva vjera u napredak, što se očitovalo u silnom procvatu graditeljske struke. Odrasla sam u šezdesetima, kada su se mnoge novonastale države diljem svijeta naporno stvarale i obnavljale. Naravno da su davali veliku važnost arhitekturi“, objasnila je također za Herault.fr.
Heydar Aliyev, kulturni centar u Bakuu, Azerbajdžan, otvoren u 2012. godine, uključuje konferencije, muzej, knjižnicu, park površine devet hektara. Projekt je vrlo znakovit jer predstavlja mijene te arhitektice iz čvrste forme u fluidno. Upravo je to projekt nakon kojega je dobila epitet „kraljice krivulja“. Foto: Hufton Crow
MATEMATIČARKA, UMJETNICA I ARHITEKTICA: Osim što je arhitektica, Zaha Hadid je i umjetnica. Izložba pod nazivom „Forma u pokretu„ omogućila joj je da se predstavi kao dizajnerica koja vlada različitim materijalima i različitim predmetima. Lampe, nakit, obuća … voljela je kombinirati sve što je naučila iz arhitekture s drugim disciplinama. Prije svega, njezin je interes vrlo blizak modi, jer je, kako je sama rekla, u njemu „isti način razmišljanja o tijelu u odnosu na prostor.” Boraveći u Londonu od kasnih sedamdesetih godina, Zaha Hadid je dobila priliku realizirati vodeni centar za Olimpijske igre u ljeto 2012. „Naravno, put ideja je otpočetka jasan”, povjerila se tada Huffington Postu, „poslije je tek trebalo odlučiti kako sve integrirati u krajolik i prevesti ga u arhitektonskom smislu. ” Zgrada je inače bila jedan od glavnih aduta na Olimpijskim igrama u Londonu.
Hadid je radila i na velikim projektima u Pekingu, uključujući Soho kule. Prethodno je bila autorom golemoga zabavnoga kompleksa s više od 300 tisuća četvornih metara. Čak i u tom slučaju, zakrivljene linije su impresivneo predstavile njenu meku fluidnost. Međutim, pokazala se vrlo arhitektonski tradicionalnom u Oxford sveučilištu, gdje je pokazala tradicionalnost svoga iračkoga podrijetla, a onda je odlučno okrenula prema modernosti. Opet je posrijedi način shvaćanja arhitekture kao predmeta u pokretu koji moraju gledati u budućnost, a ne zazivati prošlost. „Za mene, to nije jednostavan izraz sebe”, rekla je o tome. „Arhitektura mora doprinijeti napretku i dobrobiti svih, kolektivno.”
Zaha Hadid, Melide, Švicarska (maketa)
ISTOK I BLISKI ISTOK NIJE JU RAZUMIO: Među njenim posljednjim projektima jest Dongdaemun Dizajn Plazadi Seoul (Južna Koreja), otvoren u 2014. Vrlo ambiciozan neofuturistički izgled, obrasli krov po kojem se može hodati, istodobno je to i svetište, konferencijski i zabavni centar. Riječ je trenutno o najvećoj asimetričnoj zgradi na svijetu u ovom sektoru. Dizajn asimetričnoga mosta najdužeg na svijetu još nije realiziran. U crtanju linija upečatljiva je upravo fluidnost, posebna po jednostavnosti i smanjivanju struktura koje ga održavaju. Još jedan dokaz u prilog ingenioznosti arhitektice njegovo je savršeno uklapanje u krajolik. Osim što je to jedan od posljednjih projekata arhitektice (umrla je od zatajenja srca u ožujku prošle godine u bolnici u Miamiju, gdje se liječila od bronhitisa) svakako je i jedan od najkontroverznijih.
Zaha Hadid, Hong Kong
Arhitektica je izabrana i da izgradi Al-Wakrah stadion, jedan od pet stadiona koji će ugostiti FIFA World Cup 2022. u Kataru. Brežuljkasti krov je inspiriran trapeznim izgledom tradicionalnog arapskog jedra. Na kontroverzne napade zbog smrti radnika koji su radili na projektu, Zaha Hadid je odgovorila da odgovornost nije bila njezina, već katarske vlade.
Na Bliskom istoku je još radila na izgradnji iračkoga parlamenta, premda nije pobijedila na prvom natječaju. Vijugave linije, oble krivulje, neočekivani protagonisti zaposjedanja prostora, opterećenja i energije kartezijanskog tipa, definirani su kao futuristički. Za one koji su se pitali zašto njeni projekti nemaju ravne crte i kutove na 90 °, ona je odgovorila: „Jednostavno zato što život nije rešetka. Uzmite prirodni krajolik, ne postoji ništa da se prilagodi ili da to bude stan, ali sve su to vrlo ugodna i opuštajuća mjesta. Mislim da bismo trebali pokušati postići to s arhitekturom u našim gradovima. Od ružnih jeftinih zgrada ne vidi se previše. ” A cijena je bila još jedna optužba da su njeni projekti preskupi, izvan konteksta. Kontroverze nakon pobjede na natječaju za stadion u Tokiju 2022. godine, za Olimpijske igre, sigurno je jedan od najupečatljivijih primjera. Njezin je dizajn preimenovan u „svemirski brod” i kritiziran. Studio Zaha Hadid Architects konačno je suspendiran zbog pretjeranoga budžeta, dva puta, od početnih procjena.
Tekst: Nera Karolina Barbarić; Fotografije: Agencijski materijali
Za izradu ovoga teksta korištene su informacije iz tekstova Fatme-Piea Hotait i Borisa Bastide, kao i drugih autora koji su se susretali sa Zahom Hadid.