Britanski arhitekt David Chipperfield dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2023. – nagrade koja se međunarodno smatra najvećom čašću u arhitekturi. Osnovali su je 1979. godine Jay A. Pritzker i njegova supruga Cindy, a dodjeluje se svake godine živućem arhitektu čije ukupno djelo znači dosljedan i značajan doprinos čovječanstvu i izgrađenom okolišu kroz umjetnost arhitekture. Nagrada će Davidu Chipperfieldu biti uručena u Ateni ovoga svibnja…
Sir David Alan Chipperfield rođen je 1953. u Londonu, a odrastao na seoskoj farmi u Devonu, u jugozapadnoj Engleskoj, gdje su ambari i gospodarske zgrade oblikovale njegov prvi snažan fizički dojam o arhitekturi. “Mislim da dobra arhitektura pruža ambijent, tu je i nije tu“ – izjavio je o svom odrastanju i opredjeljivanju za arhitekturu David Chipperfield. „Kao i sve stvari koje imaju veliko značenje, one su i prednji i pozadinski, a ja nisam toliko fasciniran prednjim planom sve vrijeme. Arhitektura je nešto što može intenzivirati, podržati i pomoći našim ritualima i našim životima. Iskustva u životu kojima gravitiram i u kojima najviše uživam su kada su normalne stvari učinjene posebnima za razliku od onih gdje se sve vrti oko posebnog.”
James Simon Galerie, Berlin
Chipperfield je diplomirao na Umjetničkoj školi Kingston 1976., a 1980. i na Architectural Association, najstarijoj privatnoj školi arhitekture u Velikoj Britaniji, gdje se naučio kritičnosti i revidiranju potencijala svakog elementa kako bi svoj projekt proširio izvan samoga zadatka: “Dizajniranje nije smišljanje boja i oblika. Radi se o razvijanju niza pitanja i ideja koje imaju određenu strogost i posljedice. A ako to možete učiniti, nije važno kojim ćete putem ići, sve dok dobro idete putem i ako ste bili dosljedni u procesu.” Radio je pod vodstvom Normana Fostera, dobitnika Pritzkerove nagrade za 1999., i Richarda Rogersa, dobitnika Pritzkerove nagrade 2007. Godine 1985. osnovao je u Londonu David Chipperfield Architects, koji se kasnije proširio na dodatne urede u Berlinu (1998.), Šangaju (2005.). ), Milano (2006.) i Santiago de Composteli (2022.).
Neues Museum, Berlin
Njegova rana karijera započela je u ulici Sloane, gdje je dizajnirao dućan za modnoga dizajnera Isseyja Miyakea, što mu je omogućilo angažman u Japanu. Muzej rijeke i veslanja (Henley-on-Thames, Velika Britanija, 1989. – 1997.) bio je pak njegovo inauguralno djelo u domovini. Raditi je nastavio u inozemstvu, gdje je postigao uspjeh u rekonstrukciji i reinvenciji Neues Museuma u Berlinu (1993. – 2009.), koji je obnovio kirurškom preciznošću, kao su poslije naveli kritičari. U Berlinu je također obnovio James Simon Galerie (1999. – 2018.), muzejsku zgradu s bijelom kolonadom. Iako ju je jedan njemački kritičar nazvao ‘najskupljom građevinom na svijetu’, zbog ograničenog programa i cijene od 150 milijuna dolara, Pritzkerov odbor je u obrazloženju Nagrade pohvalio dizajn galerije jer dominira, ali i omogućuje pogled na susjedni urbani krajolik. Odlikuje se i postojanom kvalitetom materijala i izrade. 
Museo Jumex, Meksiko
Chipperfield je zaslužan za brojne projekte diljem Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Nedavno je završio restauraciju talijanske povijesne znamenitosti na Trgu svetog Marka u Veneciji – Procuratie Vecchie. Restauracijom je omogućen javni pristup trima znamenitim zgradama koje su prije bile administrativno sjedište. Arhitekt je angažirao tradicionalne obrtnike kako bi obnovili drevne ukrase i stvorio prostore za događanja, izložbene dvorane i krovne terase koje su oživjele povijesne strukture. Tijekom svoja četiri desetljeća karijere projektirao je i trgovine, privatne kuće i uredske zgrade koje na sličan način uravnotežuju poštovanje i veličanstvenost u njegovoj arhitekturi.„ Kada pogledam kroz prozor našeg studija, vidim toliko loših zgrada dizajniranih isključivo za profit. Moramo vjerovati da možemo bolje“, rekao je Chipperfield za Arhitectural Digest 2013. godine.
Galerija Hepworth Wakefield
Pokazavši se kao idealan arhitekt za građanske i kulturne građevine, njegov studio ostvario je značajna zdanja, uključujući galeriju Hepworth u Wakefieldu, 2011.; Muzej umjetnosti Saint Louis u Missouriju, 2013., Museo Jumex u Meksiko Sitiju, 2013. Drugi ključni projekti David Chipperfield Architectsa u javnoj sferi su: zgrada Veles e Vents u Valenciji, 2006. godine, galerija Turner Contemporary u Margateu, 2011., Kapela groblja Inagava itd. Njegov studio bavio se također uredskim i stambenim prostorima u Seulu 2017. i rezidencije Hoxton Press u Londonu 2018. godine. Kako je renoviranje još jedna specijalnost David Chipperfield Architecta, to je 2009. dovelo do obnove berlinskog Neues muzeuma i, 2021. godine, Neue Nationalgalerie, koju je dizajnirao Ludwig Mies van der Rohe.
David Chippefield u svom novosnovanom arhitektonskom studiju 1985.
Drugi aktualni projekti za njegov studio uključuju proširenje Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni, novu arenu za Zimske olimpijske igre 2026. u Milanu, stambeni kompleks u Australiji, što je ujedno i njegov prvi projekt u toj zemlji, kao i razne stambene zgrade u Belgiji, Njemačkoj, Kini i New Yorku. Ta su ga djela, po njegovu priznanju, obilježila jer je, gradeći u drugim zemljama i za druge kulture u svojim formativnim profesionalnim godinama, stekao ozbiljnost i odgovornost prema arhitekturi. Suradnja je oduvijek bila ključna za njegovu praksu, pa tvrdi kako je “stvarnost takva da dobre zgrade proizlaze iz dobrog procesa, a dobar proces znači da se angažirate i surađujete s različitim snagama.”
Muzej moderne književnosti, Njemačka
Tijekom četiri desetljeća proizveo je više od stotinu radova, koji su ekspanzivni u tipologiji i geografiji, u rasponu od građanskih, kulturnih i akademskih zgrada do rezidencija i urbanističkih planova. Kako je njegova praksa postajala plodnijom, tako je raslo i njegovo zagovaranje socijalne i ekološke dobrobiti, cenzuriranje komodifikacije arhitekture koja služi globalnoj moći, a ne lokalnom društvu, te međusobno povezani nedostatak trajnosti koji pridonosi klimatskoj krizi.“Arhitekti ne mogu djelovati izvan društva. Trebamo društvo da ide s nama. I da, možda možemo provocirati i žaliti se, a možemo naći modele. Ali trebamo planski okvir, trebamo ambicije, trebamo prioritete. U biti, ono čemu se sada moramo nadati je da nas ekološka kriza tjera da preispitamo prioritete društva, da profit nije jedina stvar koja bi trebala motivirati naše odluke.”
Tijekom posljednjih godina razvio je duboku naklonost i odanost zajednici Galicije, jednoj od najsiromašnijih regija Španjolske koja, paradoksalno, napreduje uz visoku kvalitetu života. Uspostavom Zaklade RIA 2017. Chipperfield sponzorira istraživanja, promiče ideje i usklađuje budući razvoj potičući lokalno usmjerenu zaštitu prirodnih i izgrađenih okoliša povezanih s globalnim izazovima duž obale Ría de Arousa.
Zbog svega toga, žiri Pritzkerove nagrade za arhitekturu, kojem je predsjedavao čileanski arhitekt Alejandro Araveña, prepoznao je „kapacitet destilacije i izvođenja promišljenih dizajnerskih operacija kao dimenzije održivosti koja nije viđena posljednjih godina“: „Održivost kao relevantnost ne samo da eliminira suvišno, već je i prvi korak k stvaranju struktura koje mogu trajati, fizički i kulturno“ – rečeno je u citatu žirija, u kojem se još navodi i da je “predanost Davida Chipperfielda arhitekturi podcijenjena, ali transformativnošću građanske prisutnosti i definicije – čak i putem privatnih narudžbi – javnog područja, uvijek provodi strogo, izbjegavajući nepotrebne poteze i klonivši se trendova i mode, a sve je to najrelevantnija poruka našem suvremenom društvu.“
Morland Mixite Capitale, Paris
U reakciji na dobivenu nagradu, David Chipperfield je pak izjavio: „Ovu nagradu shvaćam kao ohrabrenje da nastavim usmjeravati svoju pozornost ne samo na suštinu arhitekture i njezino značenje, već i na doprinos koji mi kao arhitekti možemo dati u rješavanju egzistencijalnih izazova klimatskih promjena i društvene nejednakosti. Znamo da, kao arhitekti, možemo imati istaknutiju i angažiraniju ulogu u stvaranju ne samo ljepšeg, već i pravednijeg i održivijeg svijeta. Moramo se suočiti s ovim izazovom i pomoći nadahnuti sljedeću generaciju da prigrli ovu odgovornost s vizijom i hrabrošću.”
River and Rowing Museum, foto: Richard Bryant
David Chipperfield je inače vrlo nagrađivani arhitekt. Dobio je sljedeće nagrade, uključujući RIBA Royal Gold Medal (Ujedinjeno Kraljevstvo, 2011.): Nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Nagradu Mies van der Rohe (Španjolska, 2011.) i Heinrich Tessenow Medal (Njemačka, 1999.). Izabran je u Kraljevsku akademiju umjetnosti (2008.); odlikovan je Ordenom za zasluge Savezne Republike Njemačke (2009.); dobio je i Praemium Imperiale za arhitekturu Japanskog umjetničkog udruženja (Japan, 2013.) te nizozemsku nagradu Sikkens (2015.). Član je Kraljevskog instituta britanskih arhitekata i počasni član Američkog instituta arhitekata i Bund Deutscher Architekten. Chipperfield je bio kustos 13. Biennala arhitekture 2012. godine; odabran je za arhitektonskog mentora za Rolex Mentor and Protégé Arts Initiative 2016.–2017. i kao gostujući urednik za Domus, 2020; bio je profesor arhitekture na Staatliche Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu od 1995. do 2001. te gostujući profesor arhitektonskog dizajna na Sveučilištu Yale 2011.
Imenovan je zapovjednikom Reda Britanskog Carstva, 2004., proglašen vitezom, 2010., i članom Reda časnih drugova, 2021.