Moderno doba, više nego ikada, zbog razvijenije ekonomije, kada se govori o domu, služi riječju “ideal”. Međutim, riječ dom jedna je od najčešće korištenih u hrvatskome jeziku, a etimološki znači – kuću, kolibu, ladanjsku kuću, obiteljsku kuću. Iako, slavenskim su narodima tu riječ “darovali” Rimljani, kod kojih je dom i kuća isto, statusni simbol, i uvijek domus. Kod germanskih i keltskih naroda, koji nisu imali kamene kuće, slamnate su kolibe nazivane domus, a naziv za kuću preuzeli su iz protogermanskog husan, od kojeg će proisteći i engleski home, riječ koju na hrvatski prevodimo kao dom. No, što bi bilo pravo, filozofsko i sociološko značenje riječi dom?
Prije svega, dom danas sociološki (ideja koju podupiru mediji i industrija propagande) podrazumijeva idealno mjesto za život i boravljenje. A da bismo definirali pojam ideala, moramo se referirati na Kanta, koji prvi sustavno razlikuje Platonovu idealnu ideju. Prema Kantu, suvremeni pojam ideala temelji se na razmišljanju o mogućem značenju ideala koji je isključivo instrument kroz koji ljudsko biće prosuđuje o samom sebi, a osobito o svojim djelima. Za identificirati idealnu kuću, odnosno idealni dom, moramo stoga krenuti od identifikacije neke vrste idealnoga ljudskog bića. Počnimo od ideje Richarda Rogersa, koji definira dom kao objekt u kojem je moguće “biti istinit”: “Papuče i kućni ogrtač koji se šire po sobi odražavaju moj unutarnji poremećaj; tjeskobu, tjeskobu, zabrinutost, ideje.” Drugi vide dom, primjerice, kao prostor u kojem postoje „sve druge stvari koje su dio nekoga kao njegov rad”, jer “kuća se uvijek mora osjetiti”, a sastavljena je od elemenata koji “čine atmosferu, jedinu u kojoj se može i zna kako živjeti, kako razmišljati i djelovati”.
Prema Cesareu Cattaneu, pripadniku grupe arhitekata koja je istaživala funkciju tzv. idealnoga doma, najgora je pogreška arhitekata “uzeti u obzir čovjeka apstraktno”; izjavljuje da dom mora proizlaziti iz pitanja “što je stvarno ili treba biti stvarno u kontekstu života, čiji se autentični identitet mora identificirati”. Agnoldomenico Pica, također jedan od ideoloških pripadnika skupine Domus, navodi: „Uz “naš pravi dom […] osjećamo privrženost gotovo kao živu osobu”. Ili, “kuća gotovo postaje obiteljski krajolik u kojem se osjećamo sretni i obranjeni”.
Još su Rimljani izjavljivali – kako je domus (dom, kuća) mjesto u kojem se “okruženju duh savršeno uklapa i nikada ne biva prisiljen; što je sve što se može tražiti od kuće “.
Suvremeno društvo, gotovo opsesivno, traži način na koji dom može predstavljati ljudski identitet uz najveći mogući kontinuitet i jasnoću. Čini se da arhitekti, kad pokušaju zamisliti idealan dom, shvaćaju da najprije moraju odgovoriti na pitanje o idealnom ljudskom biću kroz prijelaz iz određenog, tj. od samog sebe, do univerzalnog. Posebno shvaćaju da moraju odgovoriti na pitanje o bitnim potrebama i bitnim težnjama apstraktnog i idealiziranog ljudskog bića, tj. svakog ljudskog bića.
Naš blog, ako ćemo po tome, namijenjen je svakom ljudskom biću koje se prepoznaje u potrebi da se identificira sa svojim domom. Njemu želimo pružiti što više znanja o tomu kako koristiti predmete i vrijeme da bi bio sretan. Jer, identifikacija s domom, danas, u društvu konzumerizma, znači udobnost, psihološki rečeno – ugodu, odnosno sreću.
Pojam ugode, udobnosti življenja, sreće, narodi Sjeverne Europe pretvorili su u suvremenu filozofiju bitka, pa su hygge, lagom, ne samo moralna načela, nego se utjecaj te u biti kontrafilozofije vidi i u estetici, u poimanju lijepoga. I sve to definitivo se dovlači kući, u dom. Cinično ili ne, ali upravo su te sjevernjačke crte zapele za oko dizajnerima i arhitektima s juga, koji su prihvatili estetiku, ali samo kako bi razvili svoju filozofiju fjake, sieste, wellnessa, posebno naglašene u turističkoj industriji.
Osim toga, treba znati da prvo mjesto u povijesti ljudskoga roda koje je značilo ugodan bivak jest Rajski vrt (eden – na hebrejskom ugodnost, i vrt, od grčkoga kopos, ograđeni prostor za odmor, ograđeno kultivirano područje). Pa ugodan i suvremen, idealan, dom ne može bez vrta, koji je bio, uostalom, sastavni dio i rimskoga domusa. Za Rimljane, osvajače Europe, ali ne tako grube da ne bi pozajmljivali kulturno znanje o velikim ljudima, filozofima i umjetnicima, i činili ga vlastitim – vrt je u početku bio neka vrsta farme u kojoj su uzgajane biljke za hranu. Razvojem društva i Rimskog carstva, bogati vlasnici, aristokrati i carevi osjetili su potrebu da imaju pravi vrt, često ukrašen kipovima i fontanama. Vrt postaje mjesto mira, tišine, daleko od kaotičnoga gradskoga života.
I, eto nas, dva tisućljeća poslije, opet pred dilemom što sve čini lijepi, idealan dom. U našem blogu pokušat ćemo postupno odgovarati na to pitanje, upoznavajući vas s tehničkim, estetskim, filozofskim i praktičnim smjernicama modernoga doma, čiji neizostavni dio je, rekli smo, i idealan – ili idealizirani – vrt!
Nera Karolina Barbarić