SKULPTURE KOJE SU UKROTILE PRIRODU
Putovanja bude znatiželju prema novim, nepoznatim lijepim mjestima, a sa sobom donose želju za posjetom mjestima koja su u sjeni onih poput Versaillesa, Gaudi parka, Botaničkog vrta u Madridu itd. No, u svijetu postoje i druga mjesta, vrtovi nastali slučajno, zahvaljujući ćudi prirode ili pojedinaca…
VRT SVEMIRSKIH NEDOUMICA U ŠKOTSKOJ: Osim arhetipske funkcije vrta, taj prostor djeluje kao reflektirajućI laboratorij evolucijske ekscentričnosti. Ovaj vrt uistinu priča vlastitu priču: ondje, tako prirodnga izgleda, održava se ruka koja ga oblikuje i uklanja njegov umor, koja organizira i razvija njegove resurse umjetno stvarajući ljepotu koja može biti samo rezultat sporazuma između prirodnog i božanskog. A od svega toga onda nastaje ekstravagancija. U sklopu vrta, svako stablo, svaki grm, svaki splet grana nešto govori o svijetu i, naravno, o vrtlaru koji ga je zasadio. Škotski landscaper Charles Jencks, sa suprugom Maggie Kesicky, intervenirao je u prirodni prostor ispričavši priču o svemiru kakvu danas poznajemo i stvorio Vrt svemirskih nedoumica.
Ideja o vrtu kao mikrokozmosu dio je opsežne civilizacijske tradicije. Zen japanski vrtovi, perzijski vrt, raj, engleski i francuski vrtovi renesanse – svaki od njih predstavlja povijest svemira, točno onako kako je shvaćana u to vrijeme. Vrt je bio, i uvijek će biti, mjestom gdje možemo razmišljati o prirodi, razmišljati i nagađati o porijeklu svemira. Jencksov vrt prevodi ovu spekulativnu inherenciju kao metafizički i kaotični zabavni park. Kao nebesku metaforu.
Američki pejzažni arhitekt i teoretičar Charles Jencks počeo je graditi svoj vrt 1989. u blizini svoje kuće Portrack House, u blizini Dumfriesa, u Škotskoj. Kao i svaki dobar vrtlar učinit će, ustvari pustiti da mu biljke same govore. U početku, Jencks je dizajnirao u skladu s nekim principima drevnoga kineska vrta, s dugim, zakrivljenim stazama koje spretno vode putnika kroz posebne krajolike. Ali, polako, isti putovi doveli su ga na razmišljanje o mehanizmu svemira, o tome kako je tu zapravo riječ o parabolama i krivuljama. Od toga trenutka nadalje njegov je vrt bio postavljen da nadmaši dizajn modernih svemirskih teorija. Ukratko, nastao je vrt koji priča priču što sadrži sve ostale priče koje je ikada mogao birati reći.
Vrt svemirskih nedoumica kombinira vrlo očite elemente, kao što su spiralne strukture DNA, primjerice, a s druge strane biva manje očito kako je vrt posvećen otajstvu rođenja i smrti, problemu dobra i zla, crne rupe. U dvanaest jutara pokrivenih travom, mostovi, terase, jezera, slapovi i arhitektonska djela, bujan vrt – slave intelekt i ljudsku sposobnost da može razumjeti driblet o teoriji kaosa. Svaka skulptura rezultat je primjene zakona po kojima svemir funkcionira.
Alpsko-arktički botanički vrt u Japanu
Posjetitelji u ovaj vrt ulaze s namjerom da ondje shvate bit svemira, a u prirodnom okruženju mogu vidjeti umjetnički prikaz naučnih pojmova, poput duplog heliksa DNK, crne rupe, različitih geometrijskih formi…
Vrt se prostire na površini od 16 hektara i podijeljen je na 40 dijelova. Svaki od njih prati određena simbolika: “Priča o svemiru” predstavljena je u vidu stubišta nalik na vodopad, “Distorzija vremena i prostora” prouzrukovana crnim rupama kao terasa, “Frakcijska geometrija” kao jezero, dok “Kvark” ilustrira šetnju kroz najmanje čestice materije.
Ali, Vrt svemirske nedoumice za javnost je otvoren samo jedan dan na godinu. Upoznavajući njegove tajne i šetajući njime posjetitelji mogu ne samo proučavati znanstvene istine nego i uživati u prirodi. Krajnji, međutim, smisao te šetnje jest da pomognu bolesnima od raka. Naime, Meggi, njegova supruga, umrla je 1995. od raka, nakon čega je Charles oformio dobrotvorno društvo. Sva sredstva prikupljena prodajom karata dodjeljuju se “Megginom centru” i služe za pomoć bolesnima te za medicinska istraživanja. Zadnji put Vrt je bio otvoren 1. svibnja 2016. godine.
Vrt Sahoy u Japanu
SAIHOJ VRT U KYOTU: Udaljen i pomalo izoliran od cjeline, čak i u potpuno gradskoj lokaciji, ističe se Saihoj vrt u Kyotu, Japan. Osobitost parka predstavlja činjenica da je uglavnom sve fokusirano na mahovinu, koja se rijetko koristi u vrtovima. Ondje, međutim, postaje protagonist i dominantan element. U tisuću nijansi boja, tekstura i debljina pomiješana su drveće i grmlje, zeleni bambus i mahovina te paprat sa zupčastim listovima. Izgrađen između 729. i 749. godine, u razdoblju dominacije dinastije Nara, smatra se da je to prvi zen, meditacijski vrt uopće. Uz to je posrijedi izvrstan primjer japanske krajobrazne arhitekture. Kako bi se ograničio priljev turista, a da bi se uopće došlo u vrt, potrebno je napraviti konkretan zahtjev i sudjelovati u ritualnoj molitvi ili meditaciji prije ulaska.
Još jednu tajnu posjeduje ovaj vrt u Kyoto. Hodanjem, ondje se osjećate kao da ste u svijetu vila; tlo čini tepih sa žutim i zelenim tonovima, isprepleteno korijenjem stabala javora i bambusa. Budući da je riječ o kultnom zen vrtu, od 1970. godine budistički redovnici određuju na koji način se onamo može uopće ući.
ARTIČKO-ALPSKI BOTANIČKI VRT, NORVEŠKA: Ako ste ljubitelj rijetkih cvjetova, najsjeverniji vrt nalazi se u Norveškoj, u gradu Tromsø, točnije u Sveučilišnom vrtu, u kojem se nalazi veliki broj biljnih vrsta iz polarnih i planinskih područja. Primjerice, ondje živi tibetanski „plavi mak „, oko šezdeset vrsta rhododendrona; a najvažniji dio vrta jest arktičko cvijeće, posebice one vrste koje rastu i uspijevaju među kamenjem.
Nazvan Mali Pariz, Tromsø se nalazi 400 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga i ugodno je smješten na šumovitom otoku Troms. Grad su nekada naseljavali lovci foka i morskih medvjedica, a ondje je bilo i polazište nekoliko arktičkih ekspedicija. Danas je to bogato povijesno središte okruženo prekrasnim krajolikom otoka, fjordova i planina. Stari grad se sastoji od kuća neoklasične arhitekture, ali izgrađene od drveta. Stupovi, okviri prozora i dekoracije na zidovima – sve je od drva.
Među glavnim atrakcijama grada Tromsø, zasigurno najvećeg u sjevernoj Norveškoj, svakako je Polaria, arktički akvarij koji jako vole djeca, jer se ondje mogu diviti vrstama koje obitavaju u Barentsovom moru. Zanimljiva je ondje i Arktička katedrala i Botanički vrt arktičko-planinskih biljaka. Izvrstan pogled na grad i okolicu pruža se iz Fjellheisen žičare, koja radi na Storsteinen planini, do 420 metara visine. Vrlo zanimljiv je i Muzej sveučilišta u Tromsø, gdje su izloženi osobitosti kulture i prirode sjeverne Norveške, s dosta prostora posvećenog narodu Sami, arheologiji i fenomenu poznatom kao aurora borealis. Tijekom polarne noći, između 21. studenog i 21. siječnja, svjetlo zore obojeno je fantastičnim bojama. Tromsø je jedno od najboljih mjesta na svijetu za promatrati polarnu svjetlost. Ovaj prirodni fenomen javlja se u prosincu, siječnju, veljači i ožujku.
Svemirski vrt u Glasgow
LAS POZAS, MEKSIKO: Čarolija suptropskoga parka u Xilitla, Meksiko, stvorenoga 1962. godine, djelo je engleskoga nadrealističkoga pjesnika Edwarda Jamesa, koji je stvorio skulpturu u obliku vrta na plantaži kave. Nadrealističke skulpture oblika od stepenica do slapova okružene su bujnom vegetacijom cvjetnica, stabala i tropskih biljaka. Edward James, ekscentrični pjesnik i umjetnik, zaštitnik nadrealizma, živio je u poluizgnanstvu u Meksiku, a 1947. stekao je plantaže kave u blizini Xilitla, San Luis Potosi – sada poznat kao Las Poza. Prijavio se imenom svog prijatelja i vodiča Plutarca Gasteluma, koji će kasnije postati nadzornik i nadzornik svih građevinskih radova u Vrtu. Narednih deset godina Edward koristi “Las Pozas” za uzgoj nekih vrsta orhideja i kao dom za egzotične životinje. Međutim, iznenadio ga je mraz 1962. godine, koji je uništio mnoge vrste orhideja. Tada je Edward počeo graditi konstrukciju vrta skulpture kakvog poznajemo danas. Za dizajn vrta “Las Pozas” Jamesa je inspirirala skupina orhideja i vegetacija džungle Huastecan, a u kombinaciji s arhitektonskim elementima preuzetim iz nadrealizma, stvorio je krajobrazno remek-djelo.
Šezdesetih i sedamdesetih godina Edward James mnogo resursa je posvetio “nadrealizmu Xanadua”, troši milijune dolara, a za njega rade stotine zidara, obrtnika i domaćih majstora. Do njegove smrti 1984. godine, izgrađeno je 36 nadrealistički inspiriranih skulptura, a raspoređene su na 20 jutara bujne tropske džungle. Tijekom vremena “Las Pozas” postalo poznato odredište umjetnika, pisaca, putnika i fotografa, svih koji su zainteresirani za Jamesa i nadrealnih pokreta. Nakon smrti Edward Jamesa, obitelj Gastelum preuzela je vođenje “Las Pozasa”.
Godine 2007. Stvoren je “Fond Xilitla” kako bi se očuvale veličanstvene skulpture Edwarda Jamesa i zaštitila okolna zemljišta i vrtovi. “Xilitla fond” nastao je od Pedro i Elena Hernández Foundation (www.pedroyelena.org), jednog od meksičkih najpoznatijih i najaktivnijih dobrotvornih organizacija, uz potporu vlade i CEMEX-a, svjetske cementarne tvrtke. Savjetnici Fondo Xilitla poznate su osobe iz svijeta umjetnosti, filantropije, ekologije i arhitekture, kako u Meksiku, tako i u Americi.
Fotografije: arhiva DOM&VRT, agencijske fotografije