KRIZANTEMA – KRALJICA JESENI
Ako želite biti sretni cijeli život, uzgajajte krizanteme – rekao je jedan stari kineski filozof. Što je pod tim mislio i što znamo o tom cvijetu, osim da zadnji u godini cvate i da se njime daruju duše mrtvih, a njenim imenom naziva se i jedno veliko prijestolje…
Chrysanthemum indicum
Listopad je mjesec krizanteme. Slavna povijest krizanteme duga je cijelih nekoliko tisućljeća. Legenda kaže da je uzgojena u Kini, čak pet stoljeća prije Krista. Njeno se kuhano korijenje koristilo kao lijek protiv glavobolje; klice i latice kao salata; lišće kao čaj. Chu je naziv za krizantemu na kineskom, a njenim imenom diči se cijeli jedan grad, Chu-Hsein. Danas se, međutim, krizantemu više povezuje s Japanom, gdje je proglašena nacionalnim cvijetom. I samo ime za japansko carsko prijestolje, jedno od najstarijih monarhija, jest Prijestolje krizantema. O tome kako je iz Kine dospjela do Japana postoji puno legendi. Jedna od njih, stara više od tri tisuće godina, govori o kineskom caru kojem je rečeno da na Otoku Letećeg Zmaja u Moru Izlazećeg Sunca (Japan) postoji čarobna biljka koja vraća mladost. Car je već posjedovao biljku dugovječnosti, pa je želio i biljku vječne mladosti. Samo mlad čovjek je mogao ubrati tu biljku i zato je car na put poslao nekoliko mladića i djevojaka. Kako bi mogli trgovati, uzeli su sjeme žute krizanteme. Kad su napokon stigli do otoka, nije ih dočekao ni zmaj ni biljka. Međutim, pusti otok im se svidio i odlučili su ostati. Krizantemu su posadili kao sjećanje na staru domovinu. U Japanu se već više od tisuću godina pripremaju izložbe na kojima se prikazuju neobični i novi uzgojni oblici. Svake godine održava se i Festival sreće – devetog dana devetog mjeseca, kao nacionalni dan krizantema.
Premda je samo u Kini ustanovljeno više od 3.000 vrsta krizantema, američki botaničari uzgojili su niz novih vrsta, među kojima je omiljena tzv. roza krizantema, koja se sve više koristi u veselim prigodama poput maturalnih zabava, rođendana i slično.
KRATKA POVIJEST „ZLATNOGA CVIJETA“: Jedan od prvih botaničara koji ju je opisao jest prirodoslovac Karl Peter vonThunberg, koji je na putovanju u Japanu 1775. godine uočio njemu dotad nepoznato cvijeće što ga je nazvao „indicum“. Primijetio je također da je rasprostranjeno u kućama i vrtovima, ali i u divljini, te da cvate u ljeto i u jesen.
U Europu je krizanteme navodno donio stanoviti francuski kapetan Pierre-Louis, i to u Marseille. Sa svoga putovanja 1789. godine iz Kine je ponio tri vrste krizantema: bijelu, ljubičastu i purpurnu. Samo je ljubičasta krizantema preživjela hirove dugog putovanja i zasađena je u Marseilleu.
Žuti cvijet s Istoka ima tradiciju dužu od 25 stoljeća
ŽUTI CVIJET S ISTOKA: Na Istoku, žuta krizantema bila je simbolom dugovječnosti i besmrtnosti. U Pekingu, Seulu krizantema i danas simbolizira vječnost, radost, zabavu, vjerojatno zato što svojim šarenim cvjetovima „osvježava“ jesen. U Japanu, gdje je krizantemu službeno uveo car Kanmu (781-806), predstavlja simbol ljepote i savršenstva, cvjetni simbol sunca, a kao amblem cara ima značenje da se car mitski spušta od solarne božice Amaterasu, pa 16 latica čini heraldički znak na kojem je prikazan car koji upravlja pravcima svemira.
Krizantema je tradicionalni japanski motiv popularne umjetnosti, reproducirana je posvuda: na tkaninama, porculanskim predmetima, na namještaju, kroz cjelokupnu japansku umjetnost. Mnoge popularne legende sastavljene u srednjem vijeku u Japanu govore o izvanrednim osobinama krizanteme. Posebno cvijet krizanteme veličaju pjesnici koji ne zaboravljaju naglašavati kako je krizantema simbol jeseni života i njezina čar. Drugi tekstovi pokazuju osjećaj melankoličnosti jesenske sezone, što nalazimo i na Zapadu.
Konfucije je definirao boje krizantema kao cvijeće koje veliča jesen, pa joj je i dao naziv „Slava jeseni“. Poput sunca, krizantema je – od Kine do Japana – posvećena zabavi: Dan krizantema slavio se još od 17. stoljeća, u čast samuraja. Na isti dan održavala se natjecateljska parada u kućama kurtizana, a svečanost je bila posvećena opuštanju. Pred kraj 18. stoljeća počeo se održavati i dan tzv. Kiku Ningyo ( „lutke od krizantema”), koje su rađene u prirodnoj ljudskoj veličini, sa strukturom šipke ili žice, koja bi se ispunila cvijećem. Krajevi i glava su prikazivani na realističan način, uzimajući obilježja slavne osobe ili glumaca Kabuki kazališta.
Kineska pak legenda kaže da se Kikujidō, mladi miljenik cara Muwang dinastije, Zhoua (9. stoljeće prije Krista), spotaknuo o jastuk i zbog takve nepažnje bio je prognan u udaljenu Dolinu krizantema. I, začudo, ondje je ostao zauvijek mlad te stekao besmrtnost. Međutim, krizantema je u Kini bila kultivirana u vrijeme Konfucija, oko 500 godina prije Krista; stvaranje novih sorti nastavilo se s vremenom i danas ih ima više od 3.000 vrsta. U mnogim spisima i drevnim kineskim pjesmama, cvijet krizanteme opisan je kao „pupkovina žada, crveni biser latica i srca”, jer zna procvasti u hladnim danima jeseni, kada drugo cvijeće uvene. Ljepota toga cvijeta i snažan karakter učinili su da ga obožavaju romantični kineski učenjaci. Uz šljivu, bambus i orhideju, krizantema je jedna od četiriju „vladarica“ koje predstavljaju čistoću i plemenitost konfucijanskih znanstvenika. Kulturne tradicije ostaju žive u modernoj Kini, pa je i danas krizantema prisutna u svakodnevnom životu Kineza. Uglavnom, nema dvojbe da je krizantema kineskoga podrijetla.
Krizantema je cvijet koji zadnji cvate tijekom godine i bojama cvjetova uljepšava jesen. Konfucije ga je zbog tih optimističnih boja i nazvao „Slava jeseni“.
Zapad je krizantemu upoznao tek krajem 17. st. i to prvo samo kao sliku na svilenom kimonu. U SAD-u je izuzetno popularna i nosi titulu Kraljica jesenskoga cvijeća. Koristi se gotovo u svakoj prigodi, od sprovoda do korsaža za maturalnu večeru. Po njoj se čak nazivaju školski sportski klubovi. Suprotno pozitivnosti kakvu ima u SAD-u, u Europi se najviše povezuje s ukrašavanjem grobova, iako se njena primjena znatno proširuje, pa se tako u Engleskoj, primjerice, krizantema kao cvijet koristi i za rođenja. Pravi bum u Evropi krizantema je doživjela 1919. godine, kada je Raymond Poincaré, francuski predsjednik, zahtijevao da se svi spomenici palim borcima u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj 11. studenog okite cvijećem krizantema. Običaj je postupno “skliznuo” do 1. studenoga, do Dana mrtvih, odnosno Svih Svetih. S trideset tisuća ratnih spomenika u Francuskoj, odluka Raymonda Poincaréa učinila je tada veliki komercijalni bum, što će uskoro postati uobičajeno diljem cijele Europe.
U Južnoj Americi krizantema se koristi i uz obrede lokalnih Indijanaca. Biljku su ondje donijeli španjolski i portgalski osvajači.
NJEGA I UZGOJ: Dolaskom hladnijih dana i gubitkom boja sve se više poseže za krizantemom. Njene žute, crvene, bijele, ružičaste, narančaste ili ljubičaste nijanse oživjet će svaki prostor. Oblici cvijeta također su raznoliki. Cvijet krizanteme zapravo je cvat sastavljen od dvije vrste cvjetova: vanjskih i unutarnjih. Vanjski su širi, jezičasti i raspoređeni u krug oko unutarnjih uskih i cjevastih, jastučastog izgleda u sredini cvata. Takav se cvat zove glavica.
Mogu biti velikocvatne; sitnocvatne; izgledati kao pompon ili “gumbek”; špine sa cjevastim laticama; poput anemona; kišobranaste s unazad povijenim cvjetovima; japanske glavice sa savijenim laticama. Mogu se i šišati u različite oblike, a uz puno truda i znanja mogu biti i bonsai. U stvari, osobitost krizanteme je što cvjeta samo kada su noći duže od dana, ili nakon 21. rujna!
Krizanteme su kultivirano cvijeće, koje ima vrh cvatnje u listopadu i početkom studenog; donose boje jeseni, godišnje su ili višegodišnje, a pripadaju obitelji Asteraceae, čije je zajedničko obilježje sitni cvjetovi, stisnuti. Dakle, za razliku od drugih bijaka iz istoga roda, a koje spadaju i u cvijeće, suncokret, maslačak itd., krizantema nije u stvari cvijet, već glava cvijeta, koja se sastoji od mnoštva malih cvjetova.
Ksilografija, Utamaro (1753-1806 ): žena priprema kolače od riže i sluga joj donosi vazu krizantema. Kroz cijelu japansku umjetnost provlači se motiv krizanteme.
Na grčkome krizantema znači „zlatni cvijet“ (Chrysanthemum, od grčke riječi “khrusas”, što znači zlato, i “anthos”, što znači cvijet). Najvažnija vrsta je Chrysanthemum indicum. Lako se razmnožava reznicama ili dijeljenjem korijenja u proljeće do ranog ljeta. Većina vrsta cvate od proljeća do jeseni. Otporna C.morifolium počinje cvasti u hladnijim krajevima od ljeta do prvog mraza, a popularne margarete (C.frutescens) cvjetaju od zime do proljeća, u predjelima s blagom klimom. Njihove su boje tek na jesen najzamjetljivije. Ne štete joj jesenski mrazovi, a zimi traži minimalnu zaštitu. Nije jednogodišnja biljka, ali većina ih takvima smatra jer se uzgajaju kao lončanice tijekom cijele godine.
Kod kupovine pripazite da je biljka svježih čistih listova, bez žutih i trulih listova pri dnu. Sve cvjetne glavice ili pupoljci trebali bi biti u približno istoj ravnini i ne stršati. Treba biti jedan otvoreni cvijet ili se bar nazirati boja na pupoljcima. U protivnom, može se dogoditi da se čvrsto zatvoreni pupoljci nikad ne otvore, a biljka jednostavno posuši. Najviše im odgovara mjesto gdje je snažno strujanje zraka. Vole vodu, ali “noge” im ne smiju biti mokre. Ako su u zatvorenom, povremeno ih treba prskati. Čim cvijet izblijedi, odmah ga odstranite.
Margarete svoju popularnost mogu zahvaliti ljupkom cvijetu i činjenici da se mogu koristiti kao rezano cvijeće u neobveznim prilikama i za dekoraciju.
Bolje će cvasti na hladnijem mjestu. Lončanice krizantema jako su tretirane, ali možete im pokušati produljiti život. Nakon što ocvatu, presadite ih i podrežite tik (oko 5 cm) iznad zemlje. Povremeno ih zalijevajte i možda vas iznenadi njihova cvatnja slijedeće jeseni. One će zaželjeti dobrodošlicu na ulazu u vrt, istaknuti dio koji je ostao bez boja ili dominirati same u mnogo razigranih oblika i visina. Balkon će osvježiti samo jedan lonac s krizantemama, a kombinacija više boja ili s drugim biljkama na terasi, bezbolno će nas dovesti do samog zimskog praga. U maglovito jesensko jutro, žute glavice krizantema podsjećat će na svjetlo sunčevih zraka, a crvena i narančasta kombinacija bit će savršeno doviđenja toplim danima. Kao rezano cvijeće također imaju veliku vrijednost jer traju dugo nakon reza. Vrsta C. coronarium ili kraljevska ivančica jestiva je i masivno se proizvodi u istočnoj Aziji kao lisno povrće – thung ho na kineskom ili – shungiku na japanskom.
I u obliku rezanoga cvijeća krizantema je divna.
Po jednom receptu lišće je najbolje ispirjati s lukom i suhim feferonima. Boja jela je tamna, finog mirisa, ljepljivog izgleda, a kompleksnog okusa. Od suhih cvjetova krizantema kuha se čaj, a pomaže kod oporavka od gripe. Kako sve ne bi bilo tako savršeno, jedno upozorenje: ako ste alergični na pelud, morat ćete izbjegavati ovaj cvijet.
Ipak, svestranost joj nitko ne može osporiti. Može nas uveseljavati i u vrtu, na balkonu i terasi, u vazi, u šalici, tanjuru… Mudrost kineskoga filozofa sada je dobila puni smisao. Kulturološke razlike na kraju i nisu tako velike – jedno od kineskih značenja krizanteme je “ponovno okupljanje”.
Ksilografija Utagawe Kunisada (1786-1865): krizantema kao motiv
Ne radimo li mi to svake godine na blagdan Svih Svetih i nije li baš krizantema, taj plemeniti cvijet, najprikladnija za tu prigodu?