Vrhunska kvaliteta, čuveni dizajn i besprijekorna funkcionalnost, utjecali su da tvrtka “Villeroy&Boch” u svjetskoj klasifikaciji proizvođača najkvalitetnijeg porculana i kristala zauzme jednu od vodećih pozicija. Kao neosporan stručnjak, sposoban za interpretaciju trendova, “Villeroy&Boch” je nedavno promovirao nekoliko izuzetno koloritnih i internacionalno isprepletenih inspiracija kojima će se oplemeniti i uljepšati postavke stola, kao i dekorirati toplo okruženje domaćinstva…
Od lijevanoga željeza do keramike: U vrijeme belgijske revolucije 1830. i razdoblja nemira koji su potom uslijedili (1830.-1839.), obitelj Boch već je imala dugu tradiciju izrade zemljanoga posuđa i iskustva u strategiji reakcije na politički i ekonomski razvoj. To je znanje stekla već 1748. godine, kada je François Boch odlučio napustiti profesiju glodara za proizvodnju keramike u Audun-le-Ticheu (pokrajina Lorraine), što mu je navodno savjetovao njegov zet Pierre Valette. Zajedno sa svoja tri sina odlučio je proizvesti jednostavne komade, jeftine i dostupne velikom broju ljudi, i to pomoću glazira iz Luksemburga. François Boch umro je 1854. godine, a posao su preuzela njegova tri mlada sina, 19-godišnji blizanci Jean-François i Dominique, te najmlađi, 17-godišnji Pierre-Joseph.
Rođenje međunarodnog carstva fajansa (poluporculana): Godine 1765. pokrajina Lorraine je postala francuska, pa su trojica braće stekla dvostruko državljanstvo, francusko i luksemburško. Bojeći se konkurencije francuskih lončarskih tvrtki, a uz podršku politike decentralizacije Marije Terezije Austrijske, dobili su 1766. godine dozvolu za stvaranje lončarstva u blizini Luksemburga, uz povoljne porezne uvjete. Grad Luksemburg odobrava im zakup siromašne zemlje, ali im je osigurao i sedam potrebnih izvora. Nova će tvornica ondje proraditi 1767. godine, no ubrzo je većina osoblja Audun-le-Tichea, zbog povoljnih uvjeta, slijedila obitelj Boch. Proizvodnja je nazvana “Jean-François Boch & Brothers”, što ističe ime najstarijeg sina, koji je zadužen za organizaciju. Dominique će se pobrinuti za proizvodne tehnike, a Pierre-Joseph će voditi proizvodnju. Deset godina poslije, 1777., zaposlit će već 100 ljudi, a 1782. zapošljavat će ih 300 ljudi.
U radionici Villeroy-Bocha najvažnije dizajnerske stvari rade se ručno
Godine 1792., Pierre-Joseph postaje jedini vlasnik imanja Septfontaines. No, Francuska revolucija i okupacija Luksemburga ostavile su tvornicu u ruševinama, ali Pierre-Joseph, na temelju zajmova i uz pomoć radnika koji se postupno vraćaju, osigurava obnovu i oživljavanje tvrtke. Pierre-Joseph, još više njegov sin Jean-François, bili su zapravo inovatori. Ugradili su u tvornici peći visokog kapaciteta, štedljive na gorivu; bili su prvi koji su umjesto drveta koristiti drveni ugljen, a u proizvodnju su uveli tiskanje fajansa. Pored toga, suočeni s blokadom engleskih proizvoda, u organizaciji Napoleonove Francuske, Jean-François, koji se u Ecole Centrale de Paris obučio kao kemičar i fizičar, razvio je procese za proizvodnju olovnih i kobaltnih oksida.
Godine 1806. Jean-François oženio se Anneom Marieom Rosalieom Buschman, kćeri bogatoga kožara iz Ardena; 1809. kupio je stare zgrade opatije Mettlach na Saarlandu kako bi ondje instalirao keramičku proizvodnju. No, tek je 1812. dobio potrebna odobrenja za rad. Unatoč tomu, Septfontaines gubi nizozemsko i francusko tržište zbog ozbiljnih carinskih barijera.
U svom modernijem razdoblju, tvrtka se šezdesetih godina prošloga stoljeća proslavila kolekcijom posuđa Acapulco. Danas je iznimno na cijeni i postiže velike cijene u antikvarijatima.
Pierre-Joseph Boch umro je 1818. Njegov sin Jean-François i njegov zet Bonaventure Dutreux (umro 1829.) dijele imanje Septfontaines. Jean-François preselio se u Septfontaines 1828. , ostavljajući najstarijem sinu Eugeneu Mettlach pod kontrolom. U isto vrijeme, 1791. godine, Nicolas Villeroy, u dobi od 21 godinu, osnovao je u Vaudrevangeu, na obalama Saara (danas Wallerfangen), grnčarstvo, opremljeno poput onoga iz Septfontainesa, namijenjeno za masovnu proizvodnju. Lončarstvo Bocha i Villeroya koegzistira odvojeno do 1836. godine, kada je sklopljen sporazum o spajanju i nastanku nove tvrtke Villeroy & Boch. Jean-François u to doba je na vrhuncu svoje industrijske moći. Jedan je od glavnih dioničara tvrtke “Villeroy &Boch”, koja je nastala spajanjem s keramičkom tvrtkom Vaudrevange, čiji je vlasnik Nicolas Villeroy. Dvije godine kasnije, ova tvrtka udružuje snage s Luksemburškom industrijskom tvrtkom. Osim toga, 1838. Jean-François Boch, Nicolas Villeroy i treći partner Auguste Jaunez podržavaju stvaranje nove tvrtke “Paul Utzschneider & Cie”. Eugène Boch oženio se Octavieom Villeroy, a njegova sestra Wilhemine udala se za Jean-Baptiste Nothomba, Luksemburžanina, jednog od najaktivnijih likova u izgradnji neovisne Belgije.
Doza za šećer, porculan, početak 20. stoljeća, pripada jednoj od najcjenjenijih kolekcija tvrtke.
Stvaranje belgijske grane grnčarskog carstva: Činilo se da je za vrijeme belgijske revolucije 1830. i njezine posljedice budućnost lončarstva u Luksemburgu, s J. F. Bochom na čelu, bila ugrožena. Belgijsko-nizozemski ugovor s kojim je William, kralj Nizozemske, konačno pristao potpisati odvojio je Veliko vojvodstvo Luksemburg od Belgije. Predvidivim pristupanjem Luksemburga carinskoj uniji (Zollverein), koju su 1834. pokrenuli Prusi, Septfontaines je riskirao da izgubi belgijsko tržište. Međutim, Jean-François Boch počeo je tražiti lokaciju za izradu i isporuku fajansa na belgijsko tržište. U ožujku 1841. podignuta je, pod vodstvom Victora Bocha, nova tvornica, pa je 1844. stvoreno Generalno partnerstvo Boch Frères (Braća Boch). Tri osnivača su Eugène Boch, njegov mlađi brat Victor i njihov zet Jean-Baptiste Nothomb. Međutim, tek 30. rujna 1844. partnerstvo “Boch Frères” nastaje pred javnim bilježnikom u Bruxellesu, ali s retroaktivnim učinkom od 1. kolovoza 1841. godine.
Prigodne kolekcije, porculan s pozlatom, s motivima Božića ili naive, vrlo su prodavane i popularne.
Koristeći povlaštenu zemljopisnu situaciju, tvrtka je stekla solidan ugled nakon kraljevskih posjeta i brojnih nagrada osvojenih na međunarodnim izložbama. Zapošljavaju 250 radnika 1893., odnosno gotovo tisuću 1900. i 1350. godine 1936., temeljem paternalističkog i korporacijskog modela, tvrtka zapošljava iskusne i domaće inozemne radnike kako bi se usavršavali vežući osoblje za društvena dostignuća i stvaranje institucija (radnički domovi, škole, mirovinski fondovi …). Industrijski razvoj grada dovodi do toga da je dio grada na kojem se odvijala proizvodnja postao autonomni grad, koji je 1869. godine dobio ime Louvière, a drugi dio grada zadržao je izvorni naziv, St. Vaast.
Tijekom svoje povijesti, proizvodnja će pretrpjeti promjene korporativnog imena, posebno 1948., kada prelazi u društvo s ograničenom odgovornošću, kako bi odgovorila na tržišne promjene, pa postaje „Boch Brothers S.A.“. Razvija se od 1949. i sanitarni odjel. Nakon razdoblja rasta od 1955. do 1965. i porasta sanitarnog odjela, Upravni odbor odlučio je 1970. izgraditi novu tvornicu, koja neće biti gotova do 1972., prekasno da bi od nje bilo koristi. Tvrtka će doživjeti spori pad od 1975., unatoč restrukturiranju i financijskim intervencijama javnih vlasti. Godine 1985. objavljena je likvidacija Boch Frères S.A. i podjela aktivnosti…
“Mariefleur”, porculanski set za ručanje, ne predstavlja klasičnu interpretaciju cvjetne teme, nego osvježavajuću i modernu impresiju žarkih boja. Nježna livadska pozadina je u snažnoj interakciji sa svijetlim formama cvjetova, koji kao da rastu preko rubova posuđa, i donose razdragani dah raznobojnog i mirisnog vrta na naš stol.
Rođenje Royal Bocha: La Manufacturing Royale La Louvière Boch, skraćeno MRLBoch, koji preuzima proizvodnju Boch Frères predmeta za stol, bankrotirao je 1988. Grupa Le Hodey preuzela je tvrtku 1989., pod imenom Royal Boch Production SA, pa je upravljanje dospjelo u ruke tandema Mevius-De Spoelbercha. Pored M.R.L.Boch-a, Valonska regija je druga tvrtka koja preuzima proizvodnju sanitarnih čvorova, djelatnost koja je započela 1991. godine u nizozemskoj skupini Koninkelijke Sphinx, a potom u grupi Sphinx-Gustavberg 1998. godine.
U četvrtak, 26. veljače 2009., pred Trgovačkim sudom u Monsu, isklican je bankrot Manufacturing Royal Boch La Louvière. Ali u tvornici ipak ostaje zaposleno 47 radnika. Posljednja nada bilo im je okupljaje oko Patricka de Maeyera, kupca koji je postao novi izvršni direktor keramike Royal Boch, imenovanog da spasi posljednji bastion vrhunske keramike u Belgiji.
Proizvodnja i evolucije: Općenito su četiri razdoblja u evoluciji proizvodnje lončarstva La Louvière. Za prvoga razdoblja (1844. – 1870.), Victor Boch dolazi na čelo SNC Boch Frères, jer tada ima najveće iskustvo u lončarstvu. Primio je pomoć od obiteljskih tvrtki za zemljanu izradu (Septfontaine, Mettlach i Wallerfangen), pa je mogao kupiti gotove bakrene ploče, što mu je omogućilo da bez odgađanja pokrene proizvodnju. Među onima koje su sponzorirale Victora Bocha osobito su to činile pokrajine Bavarska i Rajna.
U to doba izrađuju se proizvodi sa žanrovskim prizorima, primjerice – orijentalno nadahnutim krajolicima. Prvi proizvedeni setovi jednobojni su, obično ispisani plavom ili crnom bojom, a često nose pečat proizvodnje utisnut velikim slovima. Ponekad su dvobojni, gdje se crna boja koristi za vinjetu, a druga boja postrance. Mnogi setovi tiskaju se mutno za kupce iz Engleske i Amerike, koji vole tu vrstu tiska.
Oko 1860. godine polikromirani komadi pojavljuju se pri jačanju boje pod caklinom ili na njoj, dok jednobojni i polikromni komadi ponekad koegzistiraju za isti ukras. Proizvodnja pejzaža u orijentalnom stilu nastavit će se i tijekom sljedećih razdoblja. Romantični prizori, pejzaži gradova, sveci s njihovim atributima, napoleonske bitke, šaljivi prizori, putovanja željeznicom, grupirana u serije od 12 komada, čine isto toliko predmeta za ukrašavanje zemljanih predmeta.
Od tog vremena, Boch Frères je na svjetsko tržište izbacio i tone proizvoda od bijelog zemljanog posuđa, bez ikakvih drugih ukrasa, ponekad ukrašenih reljefima. Tijekom toga prvog razdoblja, Victor Boch dodaje proizvodnji sitnog zemljanog posuđa, sitni pješčenjak, s kliznim ukrasom i upotrebom platina. Ti komadi sitnog pješčenjaka, najčešće su označeni reljefom “žutog peleta”. Štoviše, na ukrase za svakodnevne predmete utječu Luksemburg, Engleska, ali i garniture iz Strasbourga. Proizvodnja uključuje predmete sa stola, za kavu ili čaj, za toaletne usluge (WC kante, umivaonike…), razne predmete u sitnom pješčenjaku i neke vjerske predmete.
Dvorac obitelji Boch
Drugo razdoblje (1870. – 1892.), iskorištavajući entuzijazam kolekcionara za drevnu zemljanu robu, Victor Boch unajmljuje Nizozemce iz Maastrichta, jer neki od njih imaju važno iskustvo iz Delfta, poznatog po izradi plavo-bijeloga porculana. Ti mu nizozemski proizvođači donose svoje znanje, pa su uz njihovu pomoć pronađeni novi procesi i primijenjeni na pastu koja se razlikuje od one u Delftu. Razdoblje reprodukcije krajolika uslijedilo je nakon razdoblja inovacija, uključujući raznobojne ukrase na bijeloj, plavoj, zelenoj ili crnoj pozadini i nove ukrase. Luksuzno zemljano posuđe prekriveno je ukrasima škole Delft, koje postaje posebnost proizvodnje pod okriljem “Kuće nizozemskih slikara”. Stotine tisuća komada širi se svijetom uz pomoć opsežnoga kataloga. Istodobno, lončarstvo i dalje proizvodi usluge s tiskanim dizajnom, s uzorcima stvorenim u prethodnom razdoblju, uključujući vintage ukrase Ronda, Saxony, Grand Bouquet, Acorns, Willow, Clyde Scenery, Althea in Blur, Jardinière en Blur, Charlotte, Bramble i Canton sa zelenom pozadinom.
Ukrasni tanjuri od fejansa, s motivima Napoleonovih ratova, uživanja na jezeru i s japanizmima.
Za treće razdoblje (1892. – 1920.) neki misle da se čini manje zanimljivim, što je nepravedno. Doista, to razdoblje, koje je zapravo prepoznato kao razdoblje umjetnosti, doživljava mnoštvo inovacija koje pridonose tradiciji. Ukrasi jasmina u zelenoj boji, jasmin u plavo- sivoj boji, kapucini, Lucien, Rosa i Prunelle – neki su primjeri ove nove umjetnosti. Romantični pejzaži koriste se u malim serijama (golema šumovita područja, utjecaj talijanske renesanse …). Na keramiku još uvijek utječe nizozemski stil iz 17. stoljeća, nadahnut slikarstvom ili perzijskim stilom (Iznik).
Nosač za sapun u obliku školjke od fajansa, s pozlatom.
Art nouveau omogućuje uvođenje nove tehnike u osnove škole Delfta: počevši od lišća, klasičnoga cvijeća, svojim pojednostavljenjem prolazi kroz novu umjetnost, da bi se brzo razvio u pravcu ukrasa koji su postali vrijedni art decoa. Za predmete za jelo koriste se stilovi reljefa, specifičnost vremena, cvjetovi Strasbourga, dekor koji je posuđen od Meissena (Kopenhagen), pa Emile Diffloth uvodi ukrase Sèvresa u plavoj i zlatnoj boji. Također treba napomenuti da je Boch Frères 1906. unajmio Charlesa Catteaua, izuzetnu ličnost, čiji je ugled ubrzo nadmašio zidove Bocha: predavanjima o umjetnosti izrade porculana , sudjelovanjem u umjetničkim krugovima, suradnjom s drugim proizvođačima oplemenio je nenadmašno misiju tvrtke Villeroy&Boch.
Villeroy&Boch našao je nove kupce u sve brojnijim restoranima, za koje se proizvode novi oblici tanjura, u kvalitenim miješanim materijalima, bez puno ukrasa, najčešće samo s kromom ili pozlatom na rubovima.
Četvrto razdoblje (1920. – 1950.) pokazuje raznolikost proizvodnje Boch Frères, kako u pogledu scenskih djela, tako i u smislu kreacija art deco oblikovanja. To je razdoblje posebno obilježila proizvodnja ukrasnih predmeta u stilu art decoa, razvijenih u maštovitoj radionici Charlesa Catteaua. Potonji je osvojio prvu nagradu na Međunarodnoj izložbi moderne dekorativne umjetnosti i industrijskog Pariza 1925. Sa svojim će timom izraditi tisuće vaza i ukrasnih predmeta od sitnog zemljanog pješčenjaka, razvijajući različite tehnike emajliranja (sjaj od emajla, pukotine ili mat klosone na način Longwy), u stiliziranim ukrasima, tipičnim za art deco, posuđen iz geometrije ili životinjskog i biljnog svijeta, ponekad pribjegavajući japanizmu. Ova proizvodnja ukrasnih predmeta dovest će i do stvaranja art deco ukrasa na predmetima za stol. Kad je otišao 1950., vođenje je preuzeo Raymond Chevallier, koji je dizajnirao najpoznatije vaze iz toga razdoblja.
Set za čaj izrađen od finoga pješčenika iz Burgelanda
Od 1950. do danas lončarstvo Villeroy&Boch traži svoj put u dva smjera, s jedne strane inovacijama i originalnim ukrasima, a s druge strane krećući se u proizvodnji visoke kvalitete i luksuza, a sve sa smanjenim brojem radnika. Vrhunska kvaliteta, prepoznatljiv dizajn i besprijekorna funkcionalnost, utjecali su da “Villeroy&Boch” u svjetskoj klasifikaciji proizvođača najkvalitetnijeg porculana i kristalnoga stakla zauzme jednu od vodećih pozicija.
Inspirirani Moneovim vrtom u francuskom mjestu Giverny, dizajneri su 2012. napravili “Mariefleur”, porculanski set za ručanje, s dopunskim dekorativnim elementima, koji ne predstavlja klasičnu interpretaciju cvjetne teme, nego osvježavajuću i modernu impresiju žarkih boja, koje sugeriraju mladost i dinamičnost. Nježna livadska pozadina je u snažnoj interakciji sa svijetlim formama cvjetova koji kao da rastu preko rubova posuđa, i donose ljetni, razdragani dah raznobojnog i mirisnog vrta na naš stol.
Posljednjih desetak godina, nakon financijskih problema u tvrtkama Villeroy&Boch, pojavio se i novi moderni dizajn tvrtke te izrada sanitarnih predmeta. Ističe se funkcionalnošću i kvalitetom…
Modernizam klasika grnčarije: Ornamentalni dekor “Samarakand”, inspiriran povijesnim trgovačkim metropolama na “putu svile”, kombinira elemente orijentalnog folklora s lokalnim, tradicionalnim formama i simbolima, koji obiluju jarkim i svježim bojama, izrazitim bogatstvom detalja i živopisnim figurativnim prikazima. Veliko poštovanje i divljenje azijskoj kulturi “Villeroy&Boch” iskazuje svojom luksuznom kolekcijom darovnih artikala. Središnji motiv, zmaj, prikazan je kao miroljubivo i bezopasno biće koje predstavlja simbol snage, dobre energije, sreće, bogatstva, uspješnosti i dugog života. Zmaj je istaknut u plavoj i tirkiznoj boji, reflektirajući svoju snagu i dominantnu poziciju kao stanovnik neba, mora, rijeka, magle i kiše, prikazan kako leti kroz oblake koji predstavljaju simbol sreće, dok višestruko ponavljanje motiva oblaka ukazuje na beskrajnu sreću. Pozitivna snaga dizajna naglašena je uporabom žarko crvene boje za dekoraciju oboda predmeta, za koju se smatra da tjera sva zla, dok je kombiniranjem narančaste i žute boje, koje predstavljaju uspjeh i prosperitet, s bogatim zlatnim elementima, naglašen dekorativni ornamentalni stil, povijesni prepoznatljiv u istočnjačkoj kulturi. Osim što se tim, izuzetno koloritnim i dinamičnim dekorom može oplemeniti životni ili radni prostor, dalekosežna simbolika i ostalih segmenata dekora (okrugli medaljon – uspjeh i dug život, stilizirani slijepi miševi – svijetla budućnost, nar – plodnost, Budina ruka – milost i dobrobit, bakreni novčići – bogatstvo i prosperitet, tronoga žaba – novčani dobitak i čuvar od svih zala…) čini artikle iz te kolekcije izuzetno zanimljivima za darivanje, jer širinom poruke koju prenose donose ljepotu i nemjerljivu radost onome koji ih prima.
“Villeroy & Boch” danas predstavlja jednu od najčuvanijih i najsnažnijih tvornica porculana i kristala u Europi, s izuzetno širokim spektrom proizvoda različitih varijanti artikala te izuzetno oblikovanih dekora. Iako se prešlo na tvorničku proizvodnju porculana, još uvijek brojne faze izrade predmeta prolaze kroz ručnu doradu: od obrade porculanski oblikovanih predmeta, nanošenja boja i iscrtavanja dekora, finalizacije u obradi glazure do kontrole kvalitete, dok se za proizvodnju predmeta od kristalnoga stakla s pravom može reći da su skoro u potpunosti ručne izrade.