VERTIKALNE OAZE PATRICKA BLANCA
Binomna arhitektura – kada priroda voli puno više od arhitekture i cementiranja – održivi je smjer u izgradnji urbanih prostora! Tako misli Patrick Blanc, koji već godinama radi na sivim zgradama u gradovima. Za njega, zapravo, travnjaci i vrtovi trebaju biti dio arhitekture, nečega jedinstvenoga što ga okružuje. Ali, ako nema mjesta iza parkirališta i visokih zgrada, tada se zeleno može postaviti vertikalno. I ne govorimo o geranijama i orhidejama koje boje naše balkone, nego stvarnim biljkama koje pokrivaju fasadu zgrade, koje postaju s njima jedno …
Ideja vertikalnoga vrta ustvari je ekološki potez, koji omogućava zdraviji i održiviji način života u urbanim sredinama. O projektantu i klimi ovisi kako će vrt izgledati.
Biljke ne moraju rasti nužno iz tla, dovoljno je da imaju vodu, kisik i ugljični dioksid za klorofilnu fotosintezu. Dokaz tomu jest 2.500 vrsta od kojih 8.000 što rastu u Maleziji, koje rastu i razvijaju se na stijenama, kao i sve one vrste biljaka koje, čak i u umjerenim klimatskim uvjetima, rastu na stjenovitim potporama.
Iz takvih razmatranja proizlaze zelene fasade Patricka Blanca, pariškoga znanstvenika, koji se suočio s problemom destruktivne moći korijena biljaka -kako bi izbjegao da one ozbiljno narušavaju svoje strukture, kao što se dogodilo u hramu Angkora. Primijetio je da – ako se biljke redovito vlaže vodom, imaju tendenciju zadržati svoje korijene na površini, čime se izbjegava prodiranje u dubinu strukture i mogućnost da je oštete. Tako je Blanc započeo realizaciju zelenih fasada, sustava manjeg od 30 kg po četvornom metru, prilagodljivog za nosače bilo koje veličine i visine. Okomito zelenilo u tom slučaju pronalazi prostor unutar zgrade na mjestima prirodno više ili manje osvijetljenim.
Ovisno o klimi mjesta gdje ga želite instalirati, odabrat će se za vertikalni vrt, vrste različitih biljaka. Vertikalni vrtovi sastoje se od četiri osnovna sloja:
- Potporna struktura, koja se sastoji od poprečnih i metalnih uspravnih elemenata, može biti pričvršćena na nosač, jer je od njega odvojena i stoga samostalna. Prostor između potpornja i strukture čini zračnu komoru koja termički i akustički izolira prostorije.
- Ploča debljine 1 cm od PVC-a položena je na vertikalnu strukturu kako bi se povećala njegova čvrstina i vodootpornost.
- Slojevit papir, koji se postavlja iznad PVC listova, koristi se kako bi se voda ravnomjerno raspršila na cijeloj površini zahvaćenoj vertikalnim travnjakom.
- Konačno, vidljivi sloj izvana, biljke, rastu iznad papira. Možete širiti sjeme ili biljke već uzgojenih esencija. Bit će oko 30 biljaka po četvornom metru. Automatski sustav navodnjavanja i gnojidbe omogućit će, u razdobljima u kojima će biti potrebno, održavanje biljaka.
Ako smo živeći u gradovima izgubili kontakt s prirodom, vertikalni vrtovi ponovno uspostavljaju kontakt, zahvaljujući prirodnim postavkama koje smanjuju stres i pomažu zraku da se pročisti od zagađivača.
Patrick Blanc je botaničar koji je izumio okomite vrtove i izgradio najveći vertikalni vrt na svijetu, u Sydneyu. ali i druga remek-djela koja otkrivaju prostor u Parizu i svijetu.
Vertikalni vrt u Milanu
Od 1998. radi na stvaranju zelenih zidova širom svijeta, od Japana do Sjedinjenih Država, a eksperimente je započeo već u vlastitome domu. Ondje je Blanc radio u suradnji s arhitektom Gillesom Ebersoltom. U svojoj kući ne poštuje tipičan red umjetničkih vertikalnih zidova, već ostavlja mogućnost biljkama da rastu. Unutrašnjost njegova doma je sasvim zelena, novi svijet s doista spektakularnim scenama sastavljenim od penjačica, vertikalnih vrtova, zelenih zidova i vodenih biljaka. Prema Blancu, u našem dobu čovječanstvo je nezainteresirano za prirodu, ali joj se može pokušati približiti i postati osjetljivija na ekološke probleme, možda samo diveći se vertikalnom vrtu usred metropole. Interes za biljke i vrtove pokazao je već kada je imao samo 8 godina. Studirao je botaniku na Sveučilištu u Parizu, a zatim je, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, putovao u Maleziju i Tajland, kako bi promatrao rast biljaka na stijenama i šumskom podgrađu. Radio je kao istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja u Parizu.
Vertikalni vrt One Central Park u Sidneyu proslavio je Blanca jer je, zajedno s arhitektom Nouvelom, ostvario najveći vertikalni vrt na svijetu.
VERTIKALNI VRT U SIDNEYU: Zahvaljujući Blancu i njegovu projektu, Sidney je 2015. ugostio najveći vertikalni vrt na svijetu, gdje danas već postoji uistinu najveći broj vertikalnih vrtova. Patrick Blanc je kao međunarodno poznati zeleni arhitekt, neosporni izumitelj vertikalnih vrtova i prvi promotor izvornoga načina dovođenja zelenila u grad, ostvario zeleni zid u One Central Parku u Sidneyu, veličine 166 četvornih metara. Taj je dvozgradni kompleks danas poznat kao domaćin najvećeg vertikalnog vrta na svijetu. Biljke penjačice mogu rasti na istom zidu i dati život živom arhitektonskom radu. Prema mišljenju Blanca, dobilo se vrlo poseban rezultat, potpuno novi za Sidney.
Vertikalni vrt u Sidneyu sastoji se od 190 biljaka podrijetlom iz Australije i 160 egzotičnih vrsta. Pravi grmovi pokrit će fasadu zgrade do pola. Prema dizajnerima, to će doprinijeti širenju, zahvaljujući optičkom učinku, zelenilu u obližnjem parku. One Central Park je zgrada koju je projektirao francuski arhitekt Jean Nouvel, po narudžbi grada Sydneya, u suradnji s botaničarom Blancom. Obojica poznati po proizvodnji zelenih fasada, dizajneri, stvorili su visoke zgrade (130 metara) u novoizgrađenom dijelu, osmišljenom za smještaj građana u novim luksuznim kućama, u mirnom okruženju, čije fasade su 50% prekrivene vegetacijom. One Central Park se sastoji od dva bloka, jedan od 34 kata i jedan od 12, koji s estetskoga gledišta čine svojevrsni kontinuum sa susjednim parkom. Nakon što vegetacija raste i cvjeta, to će značajno promijeniti panoramu Sydneya, dajući tom australskom gradu svezelenu konotaciju.
Znatan niz povijuša smješten je u horizontalnim policama/razinama (jedva vidljiv), a između struktura koje čine stijenke pogodne za hidrofonični uzgoj. Kabeli i štapići podupiru ramificiranje (grananje) biljaka. Među prednostima takvoga ozelenjavanja jest bolji dodir sa suncem i toplinom. Osim toga, sjenčanje ovisi o sezoni, pa u toplim mjesecima štiti stanove od sunca (kada su biljke bujna) i pružaju bolju sunčevu toplinu tijekom zimskih mjeseci (kad lišće pada). Niz terasa također povezuje zgradu u park, integrirajući krajolik s modernom arhitekturom, koja pruža praktičan primjer smjeru za promicanje održive budućnosti.
Projekt Central Parka sastoji se od dvije stambene zgrade, koje imaju 624 stanova. Njihova visina je 116 i 64,5 metra. Apartmani će biti okruženi trgovinama, barovima, restoranima i uredima. Kako bi bolje osvijetlili vrtove oko zgrada, postavljen je sustav zrcala koji izravno usmjeravaju sunčevu svjetlost prema njima.
ODRŽIVOST VERTIKALNIH VRTOVA: Patrick Blanc, izumitelj vertikalnih vrtova, darovao je još jedno remek-djelo. Za vrijeme održavanja Tjedna dizajna, 9-10. 2013., predstavljena je još jedna njegova instalacija, koja nosi ime L’Oasis d’Aboukir. Riječ je o vertikalnom vrtu, izgrađenom u samo 7 tjedana na uglu Rue d’Aboukir i Rue des petits Carreaux. Verticaleora vrt pokriva zid koji je samo nekoliko tjedana prije bio potpuno lišen bilo kakve naznake zelenila.
Za pokrivanje fasade zgrade odabrani su elementi biljke različitih boja, od žute, crvene do zelene. Njihov je sastav doveo do stvaranja bujnog vertikalnog vrta, koji je pomogao obnoviti prethodni izgled zgrade. Brza transformacija dokumentirana je brojnim fotografijama. Prolaznici su mogli promatrati postupno stvaranje vertikalnog vrta, koji je kao početnu točku vidio projekt zasnovan na dijagonalnim linijama. Vertikalni vrt ne samo da je nesumnjivo ukrašavao zgradu, već je omogućio ponovno aktiviranje pješačke zone.
Patrick Blanc je napravio svoj prvi rad u Cité des Sciences u Parizu, sve je učinio da prođe njegova ideja i da bude prihvaćen projekt po kojem se ostvaruje zeleni zid muzeja, vertikalnim vrtom. Od toga prvog vizionarskog ostvarenja počelo je širenje mogućnosti iskorištavanja vanjskih zidova velikih palača – kako bi ih pretvorilo u prave vrtove. U početku su njegovi radovi bili smatrani apsurdnim, ali sad, na sreću, situacija se mnogo promijenila…
Tekst: Nera Karolina Barbarić; Fotografije: arhiva magazina DOM&VRT, web izvori