TA DIVNA MOĆ ZELENILA

Životni je prostor gotovo nezamisliv bez biljaka. One su onaj dragocjeni komadić prirode u gradskom sivilu, betonu, staklu i asfaltu koji nas okružuje te istodobno čistači zraka koji udišemo. Pogled na zelenilo, uza sve, umiruje i opušta, no biljke u stanu treba pažljivo odabrati i potom rasporediti na način da omogućite njihov rast i održavanje, a potom i da zadovoljite vlastite estetske zahtjeve…

Elegantan interijer gotovo da je nemoguće postići  bez profinjene kompozicije biljaka. Ono što trebate znati jest da će vaš prostor estetski oplemeniti  posebice biljke s bijelim cvjetovima,  kao i biljke sa širokim lišćem ili bujnim cvjetnim nakupinama. Većina sobnih biljaka, osobito one sa cvijećem, trebaju svjetlo, dosta svjetla. Stavite ih stoga blizu izvora svjetla, ali budite sigurni da izravna sunčeva svjetlost neće spaliti lišće. Obvezno zasjenite  prozore laganim zastorima. Zimi pak vrlo suha atmosfera u stanovima izuzetno negativno djeluje na biljke. Povećati  vlažnost možete redovito ih zalijevajući, prskajući ih ili ako ih stavite u posude na glinenim podlošcima koji su neprestano vlažni. U skučenim prostorima, neki po biljke štetni kukci  i pauci vrlo se lagano razmnožavaju i na taj način oštećuju biljku. Prostor, veliki ili mali, svejedno, zimi redovito zračite.

ODRŽAVANJE BILJAKA PRIJE PROLJEĆA: Sobno bilje  zimi također ima vrijeme odmora, pa ćete prije zime prestati s gnojidbom, koju ćete nastaviti u proljeće. Ako je tlo pod biljkom iscrpljeno ili nema dovoljno hranjivih tvari, to ćete vrlo brzo primijetiti jer će lišće požutjeti ili biljka uginuti. Hranjive tvari možete nadomjestiti tako da presadite biljku u tlo, a onda je nakon nekog vremena vratite u posudu. Inače, to bi obvezno trebalo raditi svake dvije godine, i to u proljeće (dakle, uskoro je pravo vrijeme za to!), kada biljkama valja dodati vrtnoga tla ili obogaćenoga humusa.
Za sobne se biljke i inače redovna gnojidba preporučuju u proljeće, kada se obnavlja vegetacija. Hrane se do kraja ljeta. Sobne biljke mogu biti napadnute od kukaca, snijeti ili biljnih bolesti, pa štitite biljke protiv toga   tretmanima na način da se koristite proizvodima za zaštitu bilja, primjerice da štapićima ucijepite insekticid u tlo.

OSJETITE RITAM BILJKE: Nema općenitih naputaka kako održavati sobne biljke, osim onih osnovnih,  tj. plodne zemlje i redovnoga zalijevanja. U tom smislu često se treba povoditi i za vlastitim osjećajem. Nikad ne prekrivajte zemlju kamenčićima, zalijevajte tek kada se površina zemlje posuši, a gnojite biljku suhom dugoročnom nadohranom. Na taj ćete način biljci dati što  joj je potrebno, a vi ćete uštedjeti  dragocjeno vrijeme! Sobno bilje čuvano na prozorskom pragu ima najbolje uvjete rasta i cvjetanja. No, umjesto pretrpanog praga najrazličitijim biljkama, poredajte nekoliko lončića istih sobnih biljaka, poput bijelih orhideja (Phalaenopsis orhidea). Jednostavne za njegu, uz malo zalijevanja, lijepo će se razvijati (tjedno svega 2 dcl vode). Ako se malo podrežu na ocvjetaloj grančici, ubrzo će vas nagraditi novim pupoljcima. Na taj način osigurat ćete naizmjenično cvjetanje pojedinih sadnica tijekom cijele godine…

SOBA ISPUNJENA ZELENILOM

Tatton Flower Show 2008:  Tacca chantrieri

Tacca chantrierei ili crni šišmiš je neobična vrsta cvjetnica iz porodice Dioscoreaceae. Naziv je dobila po crnom cvijetu u obliku šišmiša. Veličine su nekoliko centimetara, a  „brkovi“ im mogu narasti i do 28 centimetara.   Međutim,  postoje različite boje ovoga cvijeta, uključujući bijele i smeđe, ali sve zadržavaju  „brkove“  crne sorte. Tacca chantrierei raste divlje u tropskim šumama u kineskoj provinciji Yunnan, gdje može narasti skoro do metra visine. Najbolje uspijevaju u dobro dreniranom tlu, uz visoku vlagu. Ova se biljka još naziva Demonom i ubraja se među najimpozantnije sobne biljke. Ne zahtijeva pretjeranu njegu, ali zbog naglog rasta treba mnogo vode kao i pojačanu vlažnost zraka. Odgovara joj svijetlo mjesto podalje od direktnog sunca. U ljetnim mjesecima cvjeta velikim, i do 40 cm velikim, neobičnim cvjetovima. Cvat podsjeća na crnu palicu s dugim nitima koje padaju. Pobuđuje strasti!

VJEČNO ZELENO ZMAJEVO STABLO

Razgranata krošnja zmajevog stabla (Dracena refleksa,  Pleomele) upečatljivo djeluje u prozirnoj dvostrukoj plastičnoj posudi. Ako nije u neposrednu dodiru sa suncem, treba manje vode. A zimi, kada su vani grane stabala gole, savršeno je mjesto za odmor uz vječno zeleno zmajevo stablo u kutu sobe. Tri su vrste zmajevoga stabla, kažu botaničari, koje izgledaju gotovo isto. To su biljke koje se nalaze najčešće u restoranima, uredima i domovima. Vole konstantnu toplinu, 21 do 28 stupnjeva,  bez temperaturnih oscilacija. Također vole svjetlo, ali ne da su izravno izloženi. Pogoduje im kut u kojem je svjetlo raspršeno. Dracene ne vole promjene, stoga ih premještajte što je manje moguće. To su biljke  pogodne za ljude koji vole boraviti na istom mjestu i nisu sklone mijenjanju namještaja. U uvjetima slabog osvjetljenja  rast im je jedva primjetan.  Ova skupina biljaka ne podnosi gnojenje jednom na mjesec ili svaka dva mjeseca, već samo u proljeće i ljeto, nikada u jesen ili zimi. Ako ste u nedoumici vezano uz vlažnost tla, ljeti im pažljivo dodajte male količine vode.     

NAJSTARIJA PALMA NA SVIJETU

Cikas palma (Cycas revoluta) najstarija je vrsta palmi, vjeruje se da potječe iz paleozoika, prije 500 milijuna godina. Visoko deblo i krošnja promjera do jedan  metar veličanstven je prizor. Gdje god je postavite, bit će ukras stana, potrebno je samo imati dovoljno prostora i svjetla. Cikas palme su srednje veličine i mogu narasti do tri metra. Zimi je uvijek zelene boje. Tijekom jesenskih mjeseci poželjno je napraviti bazu od grmova zrelog stajskog gnoja ili humusa od glista. Ipak, preporučamo da raste u vrtu. Tijekom jeseni obično ne trebate zaštitu ako su minimalne temperature veće od -5 ° C. Zahtijeva izravnu sunčevu svjetlost barem nekoliko sati na dan. Da biste spriječili oštećenja zbog hladnoće, tijekom mjeseci s minimalnim temperaturama, zaštitite grmlje koje pokriva tlo oko stabljike sa slamom ili suhim lišćem. Zalijevanje joj nije potrebno češće od svaka dva do tri tjedna, i to kada je tlo suho nekoliko dana. Svakako valja izbjegavati da na nju padne previše kiše.

Ako želite da raste u vazi, valja je njegovati malo češće u odnosu na biljku postavljenu u zemlji. Svake dvije do tri godine obnovite supstrat sadržan u posudi, ili obogatite tlo u kojem je posađena organskim dodacima. Imajte na umu da ova palma jako sporo raste, za dobar primjerak se zna čekati i do 40 godina. Za oprašivanje im treba posebna vrsta leptira, kojih,  nažalost, u nas nema, pa palme možete razmnožiti izdancima, odnosno  sjemenkama koje padnu s biljke…

CVJETA CIJELE GODINE

Lončanica Whitfeldia elongata u ukrasnoj posudi od bananinog lista rijetko je viđena biljka u našim domovima. Doseže visinu iznad jednog metra, a postat će cjelogodišnja cvjetnica ako je njegovana na sobnoj temperaturi. Potrebno ju je nakon cvjetanja rezati kako biste spriječili njen rast uvis, te ubrzali stvaranje novih pupoljaka.

Vrtlari je obožavaju zbog bijeloga cvijeta. To je savršen grm cvjetnice:  zimzeleno lišće i izdašno bijelo cvijeće, visoka biljka, gotovo neprekidne cvatnje. Naravno, najbolje je uzgajati je kao vanjski grm, a vrlo se lijepo održava i u zimskim vrtovima. Također,  iznimno lijepo djeluje kad je koristite u mješovitim cvjetnim posudama u razdoblju proljeće-jesen.
Whitfeldia elongata potječe iz djelomično zimzelenih tropskih šuma u Etiopiji. Može narasti do četiri metra, a grubo obrađeno tamnozeleno lišće raste do desetak centimetara dugo. Uspijeva u pješčanim tlima koja su dobro drenirana, ali imaju podzemne vode vrlo blizu površine. Za dobar i pravilan rast valja joj osigurati hlad i malo kiselog tla. Držite tlo vlažnim,  nahranite ga lagano svakih šest do osam tjedana. Pri ponovljenoj cvatnji obvezno uklonite prvo cvijeće. Nema poznatih štetnika ili bolesti. U toplijim podnebljima  bijelo cvijeće dobro uspijeva u sjenovitim područjima. Fokus je uvijek na cvijeću koje se čuva u hladu jer svim svojim karakteristikama, bojom, oblikom, svježinom, kontrastima, privlači pozornost. U zatvorenom prostoru mogu je napasti grinje. Ondje je također svako toliko vremena treba okretati prema hladu, a ne prema svjetlu, da bi zadržala oblik.

 I BILJKE VOLE DRUŠTVO 

Ako imate samo jednu sobnu biljku, obvezno joj pridružite „srodnu dušu“. Najbolje je odabrati biljku istog ili sličnog podrijetla. Ako je to dnevna soba, a biljke različite, odlučite se da vaše biljke budu iz obitelji fikusa. Primjerice, Ficus linguae sa srcolikim listovima, na jednom mjestu, a uz fotelju  Ficus elastica  s neobično prepletenim granama. Ispred vrata neka vam bude Ficus benjamin, mini rasta, a do njega raskošno stablo Ficus lyrata. Sve vrste fikusa trebaju svijetlo  malo vode.  Fikus zahtijeva dosta svjetlosti, pa ga po mogućnosti izložite direktnoj sunčevoj svjetlosti. Ako ne dobiva  dovoljno svjetla, lišće mu se zamagli.
Fikus također  uživa u umjereno zagrijanoj  sobi, zimi mu je dovoljna  temperatura od 15 ° C, što je više nego dovoljno. Više od 22 stupnja bilo bi štetno. Zalijevati ga valja jednom na tjedan, tako da se voda ulijeva na tlo. Tekuća gnojiva koriste se svakih 15 dana u proljeće  ili tri puta na godinu. Normalno je da se svake godine mijenja lišće. Međutim, padanje zelenoga lišća  signalizira naglu promjenu temperature (zraka, premjestiti u lonac …). Ne povećavajte zalijevanje!

Ficus elastica  je zimzeleno drvo od obitelji Moraceae, porijeklom iz Azije. To je biljka koja se koristi za proizvodnju gume. Nazivaju ga još stablo gume, a pripada velikoj skupini Banyan smokava. Brzo raste, dosegnuvši 30 do 40 metara (rijetko 60 m) u svom prirodnom staništu, u prašumama tropske Azije, ali rijetko drugdje prelazi 12 m. Ima  solidna  debla, do dva metra u promjeru. Kao i kod drugih vrsta fikusa, cvijeće zahtijeva  oprašivanje pojedine vrste osa.  Ficus lyrata je zatvorena biljka koja raste u obliku velikog grma ili maloga  drva. Ime je dobila po obliku lišća – poput lire. Listovi su tamnozeleni,  kožasti i mogu doseći do 50 cm dužine. To je lijepa zelena biljka za visok ulaz ili za zimski vrt.  Ficus lyrata zahtijeva  dovoljno prostora kako bi razvio svoj ​​izvorni oblik i lišće.
Fikusi su inače čistači prostora jer iz zraka izvlače amonijak, formaldehid, ksilen i toluen.


Uglavnom su to tropske biljke, a poznato ih je više od tisuću vrsta, od kojih svi imaju zajedničko proizvodnju cvatova i  sycones ili smokve.
Ficus je na latinskom bio čest naziv smokve, stabla koje se uzgaja na Sredozemlju.  Svi predstavnici roda Ficus mogu se nazvati “smokva”, ali u zajedničkom korištenju Francuzi su najpoznatiji po mnogim vrstama, pogotovo pod njihovom znanstvenom nazivlju, osobito u hortikulturi: Ficus benjamina, Ficus lyrata, … dok drugi imaju simboličko nazivlje ili popularna imena: stablo gume (Ficus elastica), Banyan (Ficus benghalensis), Affouches (densifolia Ficus, Ficus reflexa, …), itd..  Ficus linguae malih je grana, kompaktnih, trokutasta lišća. Njegova veličina i jednostavnost kulture čini ovu vrstu fikusa favoritom za bonsai. Držite ga u kući ili izvan tijekom cijele godine. Treba dobro svjetlo, lokaciju blizu prozora. Drvce u uzgoju  naraste do velikih dimenzija u rodnom staništu, Srednjoj i Zapadnoj Africi.

ČAROLIJA ORHIDEJA  

Sve donedavno vjerovalo se da orhideje ne mogu uspijevati u zatvorenim prostorima. Rasle su isključivo u staklenicima pod posebnim uvjetima.  Zahvaljujući uzgajivačima, danas orhideje rastu i u našim domovima. Tu egzotičnu biljku predstavlja iznimno velik broj vrsta i podvrsta, a križanjem postojećih stalno se povećava njihov broj. Orhideje plijene pogled ako njihovu raznolikost cvjetova predstavite na “stepenastoj pozornici “. Na taj im je način osigurana optimalna količina svjetlosti (ne direktno sunce), koja uvjetuje stvaranje uvijek novih pupoljaka. Ove prekrasne cvjetnice najbolje će doći do izražaja ako ih postavite na svijetlu podlogu.

Sve orhideje pripadaju velikoj porodici Orchidaceae, koja sadrži više od 25.000 vrsta i 100.000 hibrida u otprilike 835 rodova. Orhideje mogu rasti na zemlji (terestrialne), na drveću (epifitske) ili na kamenu (litofitske). Većina orhideja su biljke iz tropskih kišnih šuma, gdje žive kao epifiti (rastu na drveću). Uzgajamo ih radi njihovih prekrasnih, jedinstvenih cvjetova koji dugo ostaju na biljci koja cvate ili je odrezana u vazi. Ulja orhideja koriste se kao ekstrakti u kozmetičkoj industriji za proizvode koji vlaže kožu. Vrlo su osjetljive na direktnu sunčevu svjetlost, pa ih je ljeti dobro držati na  sjenovitom mjestu.
Posebna zanimljivost kod orhideja je porijeklo njihovog naziva: naime, cijela je vrsta dobila naziv po dva gomoljasta korijena koja oblikom podsjećaju na testise (grčki orchis “mošnje”). Orhideja u svojoj simbolici označava ljepotu, profinjenost i uspjeh. Smatra se da kad nekom poklonite orhideju – time potpomažete njegovoj uspješnoj karijeri.

Jeste li znali?
Orhideje koje se prodaju kao kućne biljke uglavnom su epifitske biljke, koje u prirodi žive na deblu i nije im potrebno zemljište.

ATRAKTIVNI KAKTUSI

Ime je ovog kuglastog kaktusa Echino cactus grusonii, no popularno ga zovu i “šogoričin stolac”. Postavljeni u visoke metalne posude uz prozor vrlo su atraktivan ukras sobe.

PENJAČICE MEĐU KNJIGAMA

Penjačica sitnog lista, bršljan, može u nekoliko tegli biti izložena na policama u dnevnoj sobi, među knjigama i registratorima. Nježnih je čičastih grančica i srcolikog lista te se često razvija u ukrasne ljestvice. Zimi ga postavite na hladno i svijetlo mjesto te rijetko zalijevajte.  Ako mu  otpadnu listovi – ne očajavajte, na proljeće će ih zasigurno zamijeniti mladice. Ova penjačica naraste 20-30 m u visinu na za nju prikladnim mjestima, kao što su drveće, zidovi. Javlja se na vlažnim i  zemljištima humusa, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan zrak. Odlikuje se kožastim zimzelenim listovima,  koji mogu doći u više različitih oblika. Listovi mogu biti zeleni ili prošarani kremastobijelim ili srebrenastim prugama, dugi 50-100 mm. Srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni  po stabljici.  Cvjeta od kraja  ljeta  do kasno ujesen, od kolovoza do kraja listopada.  Cvjetovi  su bijelozelene boje,  a plodovi su   tamnoplave bobice promjera 6-8 mm. Plodovima bršljana hrane se ptice, koje i rasprostanjuju njihove sjemenke.  Svi su dijelovi bršljana gorkog okusa i otrovni. Bršljan može doživjeti i do nekoliko stotina godina starosti, ima vrlo spor prirast.

BILJKA ZNAČAJNE LJEPOTE LISTOVA 

Tropska biljka Alocasia najljepša je zvijezda među sobnim biljkama. U metalnoj posudi na povišenom postolju dobro će uspijevati,  na polusjenovitom mjestu, a ponekad vas iznenaditi i svojim cvijetom.  Ova višegodišnja tropska biljka pripada porodici Araceae, prirodna staništa su joj na Filipinskom otočju, Maleziji i Javi. Zanimljiva je zbog svojih ukrasnih listova, duboko urezanih, širina u najširem dijelu lista je oko 15 cm. Dolaze na vrlo dugim lisnim peteljkama. Rubovi su im valoviti, a po cijeloj površini lista dobro su ocrtane žilice, izrazito bijele ili srebrenobijele boje, što listove čini posebno zanimljivima. Naličje lista je crveno-zeleno. Cvjetovi nemaju veću ukrasnu vrijednost, a mogu se pojaviti bilo kada u vrijeme vegetacije.
Najbolje će uspijevati na mjestu s dosta svjetlosti, voli dosta vode, pa ju je  od travnja do rujna potrebno zalijevati svaka dva dana, dok će zimi trebati zalijevati rjeđe, 1 do 2 puta tjedno. Kako biste održali zadovoljavajuću vlagu listova, prskajte barem jednom na dan. Prihranjujte biljku od svibnja svaka dva tjedna. Treba je presađivati svakog proljeća. Nije potreban poseban supstrat, dovoljno je da u onaj koji vam je dostupan dodate pijeska i šljunka. Može se razmnožiti na dva načina, reznicama rizoma, što je vrlo teško ili odvajanjem izdanka koji se pojavljuje pri bazi.

Pratite nas