UPOZNAJTE STILOVE – KAKO JE DRHTAVI NAMJEŠTAJ OSVOJIO SVIJET

S životnoga prostora kakav su inicirali američi kvekeri ima vrlo znatiželjan naziv – drhtavi namještaj, prema definiciji članova sekte, ustvari ogranka puritanskoga kalvinizma quakersa, koji su u Ameriku stigli iz Engleske krajem 17. stoljeća,  bježeći od vjerskog progona Anglikanske crkve. Posljednjih desetljeća taj minimalistički, ruralni, jednostavni stil u Americi proživljava stanovitu renesansu. No, nama posebno zanimljiv jest utjecaj na europski dizajn, prije svega onaj koji dolazi iz nordijskih zemalja…

“Drhtavci” ili američki kvekeri (u original Shakers!) inicirali su stil koji je ustvari osebujna vrsta dizajna, iznikla  iz  njihova vjerskoga pokreta, poznatog i kao Vjersko društvo prijatelja. Slijedom filozofije o jednostavnosti i funkcionalnosti, njihov je namještaj bez dekoracija,  svaki  je predmet pomno oblikovan, do savršenstva, a sve to iz uvjerenja  kako će kvalitetom dokazati zavjet s Bogom…

Za kvekersku kulturu od iznimne je važnosti tzv. zidna rešetka za vješanje odjeće i raznih predmetaZidna rešetka je kvekerski izum koji dans slijede velike industrije namještaja 

Kratka povijest “drhtavaca”:  Kvekeri su se pojavili tijekom 17. stoljeća u Engleskoj, a u 18. stoljeću se, zbog proganjanja, doseljavaju u – Ameriku. Vjerovali su u zajedničko vlasništvo i komunalni način života; usmjereni na časni i kršćanski način života, ne smatraju se pripadnicima niti jednog od tri glavna ogranka kršćanstva, već predstavljaju novi pogled na kršćanstvo. Posebice se ističe njihov pobožno jednostavan način života, koji je odredio osobit stil dizajniranja i uređenja prostora.

 Nazivaju se “drhtavcima”, neobičnim i inspirativnim imenom, jer se pripadnici ove sekte uzrujavaju i tresu tijekom vjerskih obreda: slijede ritual žustroga drhtanja kako bi se, po njihovu uvjerenju, oslobodili grijeha otresajući ih s tijela. Filozofija ove pacifističke sekte temelji se na načelima jednakosti i zajedništva, odnosno vjere u očitovanje milosti Božje savršenstvom i izvrsnošću rada: stoga je realizacija svih artefakata, pa i namještaja, usmjerena preciznosti do najmanjih detalja. Iz toga pažljivo osmišljenoga stave proizlazi središnje obilježje američkog drhtavog ili shaker stila: esencijalnost, praktičnost i pažljivo biranje eventualnih ukrasa.

Ovaj se stil može protumačiti kao “minimalizam”, u smislu praktičnosti i jednostavnosti, ali izgrađen s izvrsnošću i preciznošću. Poželjan materijal za izradu namještaja pritom  je drvo, koje se smatra božanskim darom, pa se obrađuje s najvećim umijećem i inventivnošću. Otuda i izumi svakodnevnih predmeta i alata: privjesaka za odjeću, invalidskih kolica, ravne metle i nadasve namještaja, ormarića, ugrađenih ormara, stolova, stolova za blagovanje i kreveta na kotačima. Najpoznatija proizvodnja razdoblja punog kvekerizma jest stolac za ljuljanje, koji je, kao i svi njihovi stolci, vrlo lagan kako bi se olakšalo njegovo prenošenje i čišćenje. Pozornost izazivaju i tkanine koje se koriste za uređenje: pamuk, vuna i svila, osnovni su materijali, a koriste se obojeni bojama prirodnoga podrijetla, iz biljaka i zemlje. Kvekere bismo, dakle, već zbog toga mogli nazvati i ekolozima ante litteram.

Pletene košare i predmeti od pruća također su utjecali na industriju namještaja, a sami su potekli od lokalnih američkih Indijanaca

Jednostavnost je vrlina: Dizajn u kvekerskom stilu odiše asketskim religioznim uvjerenjima zajednice. Kvekeri proizvode namještaj kako za vlastite potrebe, tako i za prodaju izvan zajednice. Mnogi primjeri kvekerskoga namještaja preživjeli su do danas, ponovno se uvode u suvremene domove diljem svijeta. Mnogi povijesni muzeji u Engleskoj i SAD-u sadrže originalne primjerke toga namještaja. Njegova privlačnost je neporeciva, a temeljni principi stila inspirirali su brojne dizajnere modernog namještaja. Primjerice, nove kolekcije koje nam nudi Ikea jasno su pod utjecajem drhtavaca, od stila uređenja, boja do materijala (drvo, bor, prirodni materijali).

Ekološka osviještenost: Kvekerski minimalizam nije isključivo estetsko određenje. Ono ima značenje otpora – borbe za pročišćenje i povratak duhovnim vrijednostima. Tako gledan, minimalizam se sve više ukazuje i kao politička pozicija – način mišljenja generacija dizajnera, bez obzira da li je riječ o modi, nakitu, arhitekturi, namještaju ili gastronomiji. Pokretačka snaga ovoga  pokreta jest ekološka odgovornost – smanjenje količine iskorištenog i “angažiranog” materijala te izvornost estetike. Zadatak oblikovanja je da preostalom prirodnom redu omogući opstanak u sklopu novih tvorevina, ako ga već ne može popraviti. Taj novi kreativni senzibilitet nosi klicu izvornosti iz koje ponovo može nastati oblik.

Arhitektura prema Tisućljetnim zakonima:  Drhtavci su diljem svijeta najpoznatiji po svojoj arhitekturi i ručnoj izradi namještaja. Oni vjeruju da će služiti Bogu ako svakom predmetu pristupe na isti način, s istom pomnjom. Kvekerski osjećaj za red i “sitnice” izražen je u čistim linijama: nema ukrasa ni kićastoga dizajna. Kvekeri su razumjeli efekte psihičkog okruženja života u zajednici. U “Tisućljetnim zakonima”, iz 1821. godine, doktrini koja definira njihov stil života, propisani su građevni i dizajnerski standardi. Ta doktrina diktira fizičke karakteristike raja na zemlji. Jednostavne zgrade konstruirane su linearno, s brižljivo uređenim prilazima, cestama i vrtovima. U Tisućljetnim zakonima diktirani su oblici i boje; suvišan i  napadan stil strogo je zabranjen. Umjesto toga, kvekeri su fokusirani na stvaranje efikasnih i jednostavno uređenih zgrada koje će žitelje inspirirati na spokojstvo, mir i  molitvu. Prema spomenutom zakonu kvekerski namještaj izrađen je u duhu reda, korisnosti i trajnosti.

Kao i u arhitekturi, izbjegavanje bilo kakvih nepotrebnih ukrasa rezultiralo je osobitim namještajem jednostavne forme i proporcija, najčešće toniranih u venecijanski crvenoj i žutoj boji. Za izradu namještaja koriste se javor, breza, kesten i bor. Osnova  ručnoga rada svakoga kvekerskog naselja zasigurno je bila pletena košara, čiji je oblik varirao s obzirom na upotrebu i namjenu.

Za razliku od ostalih zanatlija, kvekerski zanatlija poznaje svrhu svakoga predmeta i njegovo mjesto unutar prostorije. Među najpoznatije “drhtave” artikle ubrajaju se stolac za ljuljanje, kuhinjski ormarići, niski kreveti, tepisi, metle, ogrtači i lutke. Krajem 19. stoljeća, u doba industrijske revolucije, kvekeri započinju masovnu proizvodnju tzv. ladder-back stolaca, koji su se odlikovali jednostavnošću i laganošću. Ta vrsta stolaca postala je toliko popularna da su kvekeri patentom zaštitili daljnju izradu.

Kuhinja i rapored u njoj organizirani su do krajnosti

Podrijetlo kvekerskoga ili Shaker stila: Poznato je da su kvekeri u Ameriku, posebno u državu Massachusetts, čiji je najpoznatiji grad Boston,  došli oko 1770. godine. Prve sljedbenike vodila je majka Ann Lee, koja je ondje došla zajedno s još osmoricom vjernika, bježeći od progona Anglikanske crkve. Tijekom godina zajednica je postajala sve brojnija, organizirajući se u više sela, gdje se živjelo u izrazitoj materijalnoj jednostavnosti i potpuno samodostatno, odnosno oslanjali su se sami na sebe i na svoju zajednicu. Američki građanski rat promijenio je i odnos prema bogatstvu, znatno se smanjio broj stanovnika, toliko da su ostale samo zajednice koje su nastavile živjeti po načelima kvekera. O tomu najbolje pokazuju primjeri iz okruga oko jezera Sabbathday, u državi Maine. Budući  da su u poratnim godinama naročito utjecali na mlado američko društvo, smatrajući da je tradicionalno poznato društvo grešno, ogrezlo u pohlepi, mržnji i drugim grijesima. Primjenjivali su stoga već spomenuti ritual oslobađanja od grijeha, plesom, trešnjom ruku i nogu, simulirajući na taj način čišćenje sebe i svoga tijela, pa im je otad i ostalo prepoznatljivo ime – drhtavci.

Stolac je kod kvekera bio gotovo intimni predmet. Budući da se jelo i družilo u zajednici, svatko je sobom donosio “svoj stolac”, koji je bio dio njegove osobne imovine. Sve ostalo je bilo zajedničko…

Prema Temeljnim načelima, svojevrsnom zakoniku kojeg su se slijepo držali, kvekeri se slijepo drže svojih religioznih uvjerenja; smatraju se danas tzv. kršćanima na drugi način,  a predstavljaju stanovitu podružnicu kalvinističkih puritanaca. Osnova njihova puritanizma jest osjećaj zajedništva, zajedničko vlasništvo, celibat, pacifizam, ravnopravnost spolova, javno priznanje grijeha, zajedničko odgajanje djece. I ti su pojmovi izraženi u njihovu svakodnevnom životu. Čak i u izboru namještaja za dom, orijentaciji na praktičnost i funkcionalnost, uklanjanje svega iole dodatnoga ili suvišnoga, primjenjivala se ista, isključiva filozofija, koju će svijet upoznati u raznim oblicima minimalizma.

Glavni elementi kvekerskoga stila: Taj prvotni trend odlikovalo je usmjerenje prema otvorenim prostorima, što će zdušno preuzeti moderni američki dizajneri i arhitekti, a onda i Europa. Također, moderni dizajn će preuzeti od drhtavaca i jednostavnost u linijama te u izboru namještaja, ali i u izboru boja, jer su, osim bijele, još atraktivne nadahnute nijanse crvene, plava, zelena… Uz to, posvuda biva dominantan drveni namještaj. A da bi oponašanje bilo potpuno  – u prostoru je potreban red i organizacija. Način života drhtavaca pogodovao je jednostavnom i rustikalnom stilu, zbog čega ni potraga za bojama nije bila zahtjevna, već usmjerena na jasnoću, kako bi se razlikovali uporabni elementi u kući.

Drveni namještaj, izrađen na tradicionalan način, znači – ručno, jest izbor koji je učinio da su se do danas očuvali neki od vrijednih komada. Osim toga, drveni je namještaj omogućavao i njegovu uporabu u više funkcija, što je također potenciralo red i potrebu za strogim upravljanjem kućom i većom zajednicom ljudi.  Izbor  velikih i prozračnih prostora uvijek je bio predodređen željom i nadom da će se zajednica proširivati.

Najpoznatiji komadi kvekerskoga namještaja:  Iznimno važno za život u kvekerskoj zajednici bilo je usvajanje tzv. zidnih rešetki za vješanje odjeće. Zatim pletene košare, raznovrsne drvene posude, stolci, posebice stolac za ljuljanje, koji će obilježiti cijeli američki način života.

Namještaj je, rekli smo, izrađivan strogo od drva, od esencija hrasta, bukve, javora i bora. Vrsta drva se odabirala prema tomu koliko ga je lako obrađivati i koliko je funkcionalan za pojedine predmete. Budući da je vjera ograničavala gomilanje predmeta, svaki je predmet morao biti prilagodljiv za razne funkcije i lako prenosiv. Posebno se to odnosi na stolce, koji su imali funkciju za stolom, za vrijeme blagovanja, ali i za sjedenje tijekom zajedničkoga druženja, odnosno za odmaranje na zraku. Stolci su ponekad, samo ponekad, imali rezbarene ukrase u drvu, s motivima iz priorode. Međutim, inovativni duh drhtavaca uspio je osmisliti ležajeve za kuglice u stolcima za ljuljanje, kakve su i danas u uporabi. Najpoznatiji drhtavi predmet, stolac za ljuljanje, izrađuje se od miješana drva, oraha i javora, ima jedinstvenu patinu, koja se ne može reproducirati. A tako je napravljen, kao i ostali stolci, da se može, uz pomoć prečki na naslonu, objesiti na kuke za vješanje odjeće. I da, posrijedi je također svjesno osmišljen proizvod, koji na taj način pomaže u lakšem čišćenju prostora.

Zanimljivo je d su kvekerske žene imale u kući zaseban dio, samo za njih, gdje su mogle na miru čitati ili se baviti ručnim radom

Organizacija kuhinje:  Prostorija od posebna značenja jest kod drhtavaca – kuhinja. Ondje se kuhalo, družilo, ali se ondje pohranjivalo hranu, posuđe i stoljnjake, pa je u te svrhe izrađen posebno praktičan ormar, koji osim estetske ima i funkciju spremnika, čime se spriječava prašina i prljavština. Svaki je ormar imao zadan izgled, s brojnim policama i ladicama, bez bilo kakva ukrasa, zbog što učinkovitijeg uređenja svakoga elementa.

Trpezarijski stol značio je zajedništvo. Ručak i večera bili su trenuci druženja i skupnosti u zajednici. Okupljanje i dijeljenje hrane na kraju napornoga dana na poljima značilo je nagradu svakom pojedincu. Budući da su to zajednice od desetak ili više članova, trebali su im veliki, dugački, ali lagani i lako pokretni trpezarijski stolovi. Nije bilo neuobičajeno postavljanje kotača pod noge stola, da se može pomaknuti i odgurnuti bez mnogo napora.

Pisaći stol  je značio mirno mjesto za čitanje, učenje i pisanje, jer to je ujedno značilo jednu od slobodnih aktivnosti, ako ne i jedinu, koju su ti vjerski zanesenjaci prakticirali u večernjim satima kao neku vrstu meditacije i produbljivanja znanja.  Uobičajena slika  je da na stolu leži knjiga, pero i tinta, sa strane uljanica… Ormar s ladicama za odlaganje knjiga i sitnica, bilježnica ili drvenih igračaka, također je lagan, tanak, glatkoga vrha, tankih uskih nogu, i obično prati pisaći stol.

Krevet je, prema vjerskim zapovjedima, element kojem se treba približiti tek na kraju dana, nakon ispunjenih brojnih dnevnih zadataka. Funkcija mu je oporaviti energiju, odmoriti se i osnažiti za sutrašnji dan. Struktura kreveta je bez visokih uzglavlja, ponekad s kotačima na nogama kako bi se lakše pomicao. Osim drvene strukture, uz krevet je umetan i dodatni komad – ormarić s ladicama za odlaganje posteljine i osobnih predmeta. To je ujedno jedini „luksuzniji“ ustupak tome uistinu minimalističkom stilu, preteči svih modernih stilova.

Na koga su drhtavci sve utjecali? Originalni drhtavi namještaj danas je vrlo tražen i vrlo skup. Svojim osnovnim, rijetkim i praktičnim osobinama te prirodnošću sastavnih dijelova, ovaj namještaj uvjetuje vještinu proizvodnje koja taj izvorno američki stil u novije vrijeme  povezuje sa shabby shicom. No, osim engleske, taj osebujni stil  inspirirao je i japanske te europske proizvođače namještaja.  Ipak, nešto valja naglasiti: filozofija života i glavni elementi namještaja za dom, poput stolaca, trpezarijskoga stola, ormara, jednostavnoga kreveta, nastala je pod velikim utjecajem američke narodne umjetnosti na kvekere. Gdje god su se kretali, “pokupili” su dio kvaliteta te tradicije. Možda najbolji primjer jesu njihove jednostavne drvene igračke, crvene kutije i krpene lutke, čiji utjecaj dolazi iz zajednica Nove Engleske. Danas, međutim, novi dizajneri, od američkih do nordijskih, turskih i japanskih, inspirirani po svim pitanjima funkcionalnošću i jednostavnošću stila drhtavaca, ne žive u celibatu, ne izrađuju namještaj ručno, ne drhte u vjerskome transu, ali propagiraju novi drhtavi namještaj kroz filozofiju sretnijega života i ekološkoga postupanja, brinu o široj zajednici.

Možda je na vidiku neka nova stara religija…

Tekst: Nera Karolina Barbarić, Fotografije: arhiv magazina Dom&vrt i web izvori

Pratite nas